Verujem da ste imali priliku da čujete vest koja se odnosila na mogućnost izvoza naše pšenice u Egipat. Ova vest predstavlja dobru informaciju za našu poljoprivredu, jer će se otvoriti mogućnost da Srbija izvozi svoje žitarice na nova tržišta.
Egipat je najveći uvoznik pšenice na svetu. Tokom 2017. godine, prema zvaničnim podacima, Egipat je uvezao oko 12 miliona tona pšenice. Kako bi smo imali predstavu o kakvim se to količinama radi, Egipat je uvezao 4 puta više količina u odnosu na našu ukupnu proizvodnju pšenice tokom jedne godine. Naime, ako pretpostavimo da se u Srbiji svake godine zasnuje oko 600.000 hektara pod pšenicom, sa prosečnim rodom od oko 5 tona po hektaru, dobijamo da Srbija godišnje proizvodi oko 3 miliona tona pšenice. Posao sa Egiptom otvara šansu za naše proizvođače pšenice i tu šansu treba iskoristiti. Međutim, kako bi smo na pravi način iskoristili tu šansu, neophodno je da uradimo neke stvari kako bi smo bili konkurentniji na međunarodnom tržištu. Po nezvaničnim podacima, jer zvanični podaci ne postoje, i tokom prošle jeseni je posejano oko 66% nedeklarisanog semena. Od ostalih 34%, najviše je posejano pšenice koja je visokoprinosna ali manje kvalitetna. Uz jako loše uslove za setvu tokom prošle jeseni, kao i setvom nedeklarisanog semena, nije realno očekivati da ćemo ove godine imati pšenicu koja se može pohvaliti dobrim kvalitetom. Naprotiv, najverovatnije će naša pšenica biti svrstana u kategoriju pšenice sa niskim sadržajem proteina. Na žalost, ovakva pšenica nije konkurentna na međunarodnom tržištu i ne može se postići odgovarajuća cena. Od 3 miliona tona pšenice koju Srbija proizvede, sa velikom sigurnošću se može reći da je malo više od milion tona slobodno za izvoz. Međutim, u tih milion tona slobodne pšenice, upitan je njen kvalitet zbog gore navedenih razloga. Postoji velika neujednačenost u kvalitetu i to našu pšenicu svrstava u niži rang. Na današnji dan se može konstatovati, da od milion tona namenjenih za izvoz, može se bez problema sakupiti oko 50.000 tona ujednačenog kvaliteta a sve preko toga već predstavlja izazov. Ovi problemi u vezi kvaliteta pšenice su rešivi, samo je potrebno im se posvetiti. Jedno naše udruženje je iznelo veoma konkretan predlog, koji se odnosio na to da subvencije mogu dobiti samo oni proizvođači pšenice, koji mogu da dokažu da su sejali deklarisano seme. Uz setvu deklarisanog semena, predlog ovog udruženja se odnosio i na stimulaciju proizvođača u iznosu od 2 dinara po kilogramu proizvedene pšenice. Ovakvi predlozi sami po sebi nisu dovoljni da bi se situacija sa kvalitetom pšenice podigla na viši nivo, ali predstavljaju veoma dobru osnovu kako bi se stvari pomerile sa mrtve tačke.
Kao što smo poznati kao dobri proizvođači soje i kukuruza, tako možemo postati poznati i po proizvodnji pšenice. Potrebno je samo da sagledamo našu realnost i da primenimo sve alate koji nam mogu biti od pomoći. Ti alati postoje, ne moramo ih izmišljati, samo je potrebno da ih implementiramo na pravi način.
Egipat je najveći uvoznik pšenice na svetu. Tokom 2017. godine, prema zvaničnim podacima, Egipat je uvezao oko 12 miliona tona pšenice. Kako bi smo imali predstavu o kakvim se to količinama radi, Egipat je uvezao 4 puta više količina u odnosu na našu ukupnu proizvodnju pšenice tokom jedne godine. Naime, ako pretpostavimo da se u Srbiji svake godine zasnuje oko 600.000 hektara pod pšenicom, sa prosečnim rodom od oko 5 tona po hektaru, dobijamo da Srbija godišnje proizvodi oko 3 miliona tona pšenice. Posao sa Egiptom otvara šansu za naše proizvođače pšenice i tu šansu treba iskoristiti. Međutim, kako bi smo na pravi način iskoristili tu šansu, neophodno je da uradimo neke stvari kako bi smo bili konkurentniji na međunarodnom tržištu. Po nezvaničnim podacima, jer zvanični podaci ne postoje, i tokom prošle jeseni je posejano oko 66% nedeklarisanog semena. Od ostalih 34%, najviše je posejano pšenice koja je visokoprinosna ali manje kvalitetna. Uz jako loše uslove za setvu tokom prošle jeseni, kao i setvom nedeklarisanog semena, nije realno očekivati da ćemo ove godine imati pšenicu koja se može pohvaliti dobrim kvalitetom. Naprotiv, najverovatnije će naša pšenica biti svrstana u kategoriju pšenice sa niskim sadržajem proteina. Na žalost, ovakva pšenica nije konkurentna na međunarodnom tržištu i ne može se postići odgovarajuća cena. Od 3 miliona tona pšenice koju Srbija proizvede, sa velikom sigurnošću se može reći da je malo više od milion tona slobodno za izvoz. Međutim, u tih milion tona slobodne pšenice, upitan je njen kvalitet zbog gore navedenih razloga. Postoji velika neujednačenost u kvalitetu i to našu pšenicu svrstava u niži rang. Na današnji dan se može konstatovati, da od milion tona namenjenih za izvoz, može se bez problema sakupiti oko 50.000 tona ujednačenog kvaliteta a sve preko toga već predstavlja izazov. Ovi problemi u vezi kvaliteta pšenice su rešivi, samo je potrebno im se posvetiti. Jedno naše udruženje je iznelo veoma konkretan predlog, koji se odnosio na to da subvencije mogu dobiti samo oni proizvođači pšenice, koji mogu da dokažu da su sejali deklarisano seme. Uz setvu deklarisanog semena, predlog ovog udruženja se odnosio i na stimulaciju proizvođača u iznosu od 2 dinara po kilogramu proizvedene pšenice. Ovakvi predlozi sami po sebi nisu dovoljni da bi se situacija sa kvalitetom pšenice podigla na viši nivo, ali predstavljaju veoma dobru osnovu kako bi se stvari pomerile sa mrtve tačke.
Kao što smo poznati kao dobri proizvođači soje i kukuruza, tako možemo postati poznati i po proizvodnji pšenice. Potrebno je samo da sagledamo našu realnost i da primenimo sve alate koji nam mogu biti od pomoći. Ti alati postoje, ne moramo ih izmišljati, samo je potrebno da ih implementiramo na pravi način.
Коментари
Постави коментар