Dolaskom lepog vremena, u poljoprivredi posle nekoliko meseci, dolazi do povećanog broja aktivnosti. Najviše aktivnosti se svakako odnosi na predstojeću setvu prolećnih kultura. Ne treba zanemariti i ostale aktivnosti, koje se odnose na održavanje mehanizacije i vođenje celokupnog gazdinstva. Takođe, jedna od mnogobrojnih aktivnosti su i investicije koje poljoprivrednici planiraju da ostvare u narednom periodu.
Poljoprivrednici najčešće razmišljaju o kupovini nove mehanizacije, izgradnji skladišnih kapaciteta, nabavci sistema za navodnjavanje i kupovini dodatnih obradivih površina. Svaka investicija je poželjna ali je pre same realizacije, neophodno imati jasan plan kako će se ona vratiti. Počećemo od mehanizacije. Svakako nije preporučljivo da se kupuju jake i skupe mašine, ako za tim nema prevelike potrebe. Nije opravdano ulaganje od preko 50.000 EUR za jak traktor, ako poljoprivrednik može da završi većinu svojih aktivnosti sa slabijim i jeftinijim traktorom. Takođe nije opravdano ulaganje u kombajn koji košta preko 100.000 EUR, ako poljoprivrednik nema dovoljan broj korisnika kojima bi mogao uslužno vršiti skidanje ratarskih kultura. Izgradnja skladišnih kapaciteta, bilo manjih silosa ili podnih skladišta, svakako predstavlja dobru investiciju. Prednost bih dao podnim skladištima, iz razloga što se u njima, uz merkantilnu robu, može čuvati i repromaterijal i mehanizacija. Kod izgradnje podnih skladišta, takođe treba napraviti dobru kalkulaciju, kako bi se videlo da postoji opravdanost držati merkantilnu robu u svom skladištu, ili je ipak jeftinije da se ona drži na lageru kod određenog otkupljivača. Treba se voditi ekonomskim logikama, nikako ne treba da ovakve investicije gledati emotivno (ostaće to mojoj deci, nema veze neka stoji prazno i sl.). Što se tiče nabavke sistema za navodnjavanje, ovakva investicija se skoro uvek pokaže kao dobra. Sistem za navodnjavanje posebno dolazi do izražaja u sušnim godinama, kada se može ostvariti dobar rod, bez obzira na spoljašnje okolnosti (imali smo priliku da se uverimo u poslednjih nekoliko godina kako suša utiče na našu celokupnu poljoprivrednu proizvodnju). Ako poljoprivrednik razmišlja o nabavci sistema za navodnjavanje, svakako treba i da razmišlja o tome šta će da seje na tim parcelama. Nije preporučljivo sejati ratarske kulture na tim parcelama, već je preporučljivo da se sadi povrće iz razloga što se može ostvariti veća razlika u ceni, naravno uz veća ulaganja, kako sadnica, tako i ljudskog rada. Kod kupovine dodatnih obradivih površina treba biti najobazriviji. Trenutno, u većem delu AP Vojvodine a posebno u Južnobačkom okrugu, cene zemljišta su veoma visoke. Prava je retkost ako se pronađe zemljište koje se može kupiti po ceni manjoj od 13-14.000 EUR za hektar. Ovakve cene zemljišta nameću pitanje isplativosti eventualnih kupovina, jer ako uzmemo za primer poljoprivrednika koji se bavi isključivo ratarskim kulturama tj. ne bavi se proizvodnjom povrća ili voća, njemu je potrebno između 25 i 30. godina da ostvari povraćaj uloženog novca u kupovinu zemljišta. Na današnji dan, postoje mnogo isplativije investicije, koje se vraćaju u kraćem vremenskom periodu.
Najbitnije je da se pre bilo kakve investicije, napravi jasan plan kako će se ta investicija vratiti. Ako kalkulacija pokaže da se određena investicija može vratiti u periodu od 10. godina, to svakako predstavlja dobru investiciju. Za investicije za koje se pokaže da je period povraćaja duži od 25. godina, treba dobro razmisliti da li treba ulaziti u njih. Zamislite samo koliko se stvari promenilo od devedesetih godina do danas?
Poljoprivrednici najčešće razmišljaju o kupovini nove mehanizacije, izgradnji skladišnih kapaciteta, nabavci sistema za navodnjavanje i kupovini dodatnih obradivih površina. Svaka investicija je poželjna ali je pre same realizacije, neophodno imati jasan plan kako će se ona vratiti. Počećemo od mehanizacije. Svakako nije preporučljivo da se kupuju jake i skupe mašine, ako za tim nema prevelike potrebe. Nije opravdano ulaganje od preko 50.000 EUR za jak traktor, ako poljoprivrednik može da završi većinu svojih aktivnosti sa slabijim i jeftinijim traktorom. Takođe nije opravdano ulaganje u kombajn koji košta preko 100.000 EUR, ako poljoprivrednik nema dovoljan broj korisnika kojima bi mogao uslužno vršiti skidanje ratarskih kultura. Izgradnja skladišnih kapaciteta, bilo manjih silosa ili podnih skladišta, svakako predstavlja dobru investiciju. Prednost bih dao podnim skladištima, iz razloga što se u njima, uz merkantilnu robu, može čuvati i repromaterijal i mehanizacija. Kod izgradnje podnih skladišta, takođe treba napraviti dobru kalkulaciju, kako bi se videlo da postoji opravdanost držati merkantilnu robu u svom skladištu, ili je ipak jeftinije da se ona drži na lageru kod određenog otkupljivača. Treba se voditi ekonomskim logikama, nikako ne treba da ovakve investicije gledati emotivno (ostaće to mojoj deci, nema veze neka stoji prazno i sl.). Što se tiče nabavke sistema za navodnjavanje, ovakva investicija se skoro uvek pokaže kao dobra. Sistem za navodnjavanje posebno dolazi do izražaja u sušnim godinama, kada se može ostvariti dobar rod, bez obzira na spoljašnje okolnosti (imali smo priliku da se uverimo u poslednjih nekoliko godina kako suša utiče na našu celokupnu poljoprivrednu proizvodnju). Ako poljoprivrednik razmišlja o nabavci sistema za navodnjavanje, svakako treba i da razmišlja o tome šta će da seje na tim parcelama. Nije preporučljivo sejati ratarske kulture na tim parcelama, već je preporučljivo da se sadi povrće iz razloga što se može ostvariti veća razlika u ceni, naravno uz veća ulaganja, kako sadnica, tako i ljudskog rada. Kod kupovine dodatnih obradivih površina treba biti najobazriviji. Trenutno, u većem delu AP Vojvodine a posebno u Južnobačkom okrugu, cene zemljišta su veoma visoke. Prava je retkost ako se pronađe zemljište koje se može kupiti po ceni manjoj od 13-14.000 EUR za hektar. Ovakve cene zemljišta nameću pitanje isplativosti eventualnih kupovina, jer ako uzmemo za primer poljoprivrednika koji se bavi isključivo ratarskim kulturama tj. ne bavi se proizvodnjom povrća ili voća, njemu je potrebno između 25 i 30. godina da ostvari povraćaj uloženog novca u kupovinu zemljišta. Na današnji dan, postoje mnogo isplativije investicije, koje se vraćaju u kraćem vremenskom periodu.
Najbitnije je da se pre bilo kakve investicije, napravi jasan plan kako će se ta investicija vratiti. Ako kalkulacija pokaže da se određena investicija može vratiti u periodu od 10. godina, to svakako predstavlja dobru investiciju. Za investicije za koje se pokaže da je period povraćaja duži od 25. godina, treba dobro razmisliti da li treba ulaziti u njih. Zamislite samo koliko se stvari promenilo od devedesetih godina do danas?
Коментари
Постави коментар