Često se postavlja pitanje od strane poljoprivrednika, da li je bolje da gazdinstvo uđe u sistem PDV-a ili ne. Odgovor nije toliko jednostavan i potrebno je ovu situaciju sagledati iz nekoliko uglova.
Prvo i osnovno je da se pod ulaskom u sistem PDV-a, poljoprivredno gazdinstvo praktično posmatra kao bilo koje drugo pravno lice i samim tim postoje i drugačije obaveze i odgovornosti. Ulazak u sistem PDV-a podrazumeva vođenje knjiga i stvara obavezu plaćanja poreza u skladu sa obračunskim periodom. Ovo možda deluje komplikovano za poljoprivrednike ali u suštini to nije. Ako se angažuje dobar knjigovođa, čije usluge koštaju između 4 i 8.000 dinara mesečno, praktično se svi ovi izazovi rešavaju. Međutim, postavlja se pitanje zašto bi iko od poljoprivrednika želeo da uđe u sistem PDV-a i da vodi brigu o plaćanju poreza i obezbeđivanju sve dokumentacije knjigovođi? Odgovor je veoma jednostavan a on se sastoji u tome da li poljoprivrednik ima neke koristi od toga ili ne. Ukoliko poljoprivrednik želi da investira u mehanizaciju tj. ako želi da kupi traktor ili neku drugu priključnu mašinu, sigurno je preporuka da uđe u sistem PDV-a jer će mu PDV od 20% od vrednosti mehanizacije biti odbitna stavka i praktično će ga ta mašina koštati manje. Naravno, u celokupnu kalkulaciju treba uračunati dodatne troškove koji nastaju (vreme, troškovi knjigovođe i sl.) i videti da li se to isplati. Ukoliko je odbitak veći od svih troškova, preporuka je da poljoprivrednik uđe u sistem PDV-a jer ima od toga direktne koristi. Takođe, ulazak u sistem PDV-a se generalno može preporučiti za sve aktivnosti koje se odnose na investicije tj. ukoliko poljoprivrednik želi da investira u bilo kakav objekat (silosi, podna skladišta i sl.) ili u opremu (traktor, prikolice, priključe mašine i sl.) preporuka je da uđe u sistem PDV-a i da tako funkcioniše u budućnosti. Ne treba zaboraviti da odbitne stavke mogu biti i repromaterijali (semena, đubriva i hemijska zaštitna sredstva) sa kojima se zasniva poljoprivredna proizvodnja.
Kao zaključak na ovu temu mogao bih da navedem da svako od poljoprivrednika ko razmišlja o nekom ulaganju u objekte ili opremu, treba da uđe u sistemu PDV-a i da, uz pomoć knjigovođe, vodi poslovne knjige i obračunava PDV jer će mu se to isplatiti. Poljoprivrednik koji ne želi da ulaže u razvoj svog gazdinstva, što dugoročno gledano ne predstavlja dobru odluku, ne treba da ulazi u sistem PDV-a jer mu se to sigurno neće isplatiti.
Prvo i osnovno je da se pod ulaskom u sistem PDV-a, poljoprivredno gazdinstvo praktično posmatra kao bilo koje drugo pravno lice i samim tim postoje i drugačije obaveze i odgovornosti. Ulazak u sistem PDV-a podrazumeva vođenje knjiga i stvara obavezu plaćanja poreza u skladu sa obračunskim periodom. Ovo možda deluje komplikovano za poljoprivrednike ali u suštini to nije. Ako se angažuje dobar knjigovođa, čije usluge koštaju između 4 i 8.000 dinara mesečno, praktično se svi ovi izazovi rešavaju. Međutim, postavlja se pitanje zašto bi iko od poljoprivrednika želeo da uđe u sistem PDV-a i da vodi brigu o plaćanju poreza i obezbeđivanju sve dokumentacije knjigovođi? Odgovor je veoma jednostavan a on se sastoji u tome da li poljoprivrednik ima neke koristi od toga ili ne. Ukoliko poljoprivrednik želi da investira u mehanizaciju tj. ako želi da kupi traktor ili neku drugu priključnu mašinu, sigurno je preporuka da uđe u sistem PDV-a jer će mu PDV od 20% od vrednosti mehanizacije biti odbitna stavka i praktično će ga ta mašina koštati manje. Naravno, u celokupnu kalkulaciju treba uračunati dodatne troškove koji nastaju (vreme, troškovi knjigovođe i sl.) i videti da li se to isplati. Ukoliko je odbitak veći od svih troškova, preporuka je da poljoprivrednik uđe u sistem PDV-a jer ima od toga direktne koristi. Takođe, ulazak u sistem PDV-a se generalno može preporučiti za sve aktivnosti koje se odnose na investicije tj. ukoliko poljoprivrednik želi da investira u bilo kakav objekat (silosi, podna skladišta i sl.) ili u opremu (traktor, prikolice, priključe mašine i sl.) preporuka je da uđe u sistem PDV-a i da tako funkcioniše u budućnosti. Ne treba zaboraviti da odbitne stavke mogu biti i repromaterijali (semena, đubriva i hemijska zaštitna sredstva) sa kojima se zasniva poljoprivredna proizvodnja.
Kao zaključak na ovu temu mogao bih da navedem da svako od poljoprivrednika ko razmišlja o nekom ulaganju u objekte ili opremu, treba da uđe u sistemu PDV-a i da, uz pomoć knjigovođe, vodi poslovne knjige i obračunava PDV jer će mu se to isplatiti. Poljoprivrednik koji ne želi da ulaže u razvoj svog gazdinstva, što dugoročno gledano ne predstavlja dobru odluku, ne treba da ulazi u sistem PDV-a jer mu se to sigurno neće isplatiti.
Коментари
Постави коментар