Пређи на главни садржај

Terminsko ugovaranje uljarica

U svetu, već duži niz godina, poljoprivredna trgovina funkcioniše po sistemu terminskog ugovaranja. Od prošle godine, nekoliko firmi u Srbiji koje se bave ugovaranjem poljoprivredne proizvodnje, počelo je takođe da ugovara uljarice i rezultati su, kao što se i očekivalo, veoma skromni ali postoji nada da će ovakav sistem sve više i više biti u upotrebi.

Terminsko ugovaranje, prvenstveno uljarica ali i svih drugih ratarskih kultura koje se prometuju na berzi, funkcioniše veoma jednostavno. Otkupljivač ili izvoznik ponudi određenu cenu proizvođaču i ako proizvođaču ta cena odgovara, on je prihvata i ovim se smatra da je posao zaključen. Proizvođač je u obavezi da u ugovorenom roku i u ugovorenom kvalitetu isporuči robu na ugovoreno mesto. Bez obzira ako je došlo do promene cene na berzi (na više ili na niže), proizvođač dobija onu cenu koju je ugovorio sa otkupljivačem/izvoznikom. Kao što sam to naveo na početku, ovakav sistem već dugo godina funkcioniše u svetu i pitanje je samo vremena kada će i kod nas zaživeti u potpunosti. Naime, u svetu ne funkcioniše otkup roba kao kod nas, da postoji jedinstvena cena tokom trajanja žetve određene ratarske kulture, već se ta cena formira na dnevnom nivou ili se ona terminski ugovara. Kod nas postoji nešto slično prilikom otkupa kukuruza, kada se cena formira na dnevnom nivou, u zavisnosti od kvaliteta kukuruza. Terminsko ugovaranje kukuruza još nije zaživelo i to je prava šteta, jer tu naviše gube sami proizvođači. Pokušaću da objasnim terminsko ugovaranje kukuruza kroz jedan praktičan primer, u nekoliko koraka:

• u proleće, nakon setve, poljoprivrednik se odlučuje da terminski ugovori kukuruz i prikuplja ponude od otkupljivača/izvoznika
• proizvođač je odlučio da zaključi kupoprodaju u količini od 100 t kukuruza, po ceni od 150 EUR/t sa rokom isporuke do 31.10. na otkupnom mestu izvoznika
• proizvođač isporučuje robu na ugovoreno mesto i nakon kompletne isporuke, otkupljivač mu plaća ugovorenu cenu
• bez obzira na cenu koja bude tokom žetve kukuruza, bila ona 160 ili 140 EUR/t, proizvođač dobija ugovorenu cenu i na takav način je njegova proizvodnja zaštićena i eliminisani su svi rizici

Kod nas poljoprivrednici još nisu naviknuti na funkcionisanje terminskog ugovaranja. Jako mali broj poljoprivrednika vodi rashode u cilju utvrđivanja proizvodne cene određene ratarske kulture, što predstavlja osnov za terminsko ugovaranje, jer se moraju znati rashodi i cena koštanja kada se donosi odluka o prodaji robe. Verujem da će i narednim godinama ovakav sistem zaživeti i kod nas, jer će od ovog sistema najviše koristi imati poljoprivrednici tj. imaće mogućnost da dobiju zagarantovanu cenu njihovih proizvoda.

Коментари

Популарни постови са овог блога

Ulazak poljoprivrednika u sistem PDV-a

Često se postavlja pitanje od strane poljoprivrednika, da li je bolje da gazdinstvo uđe u sistem PDV-a ili ne. Odgovor nije toliko jednostavan i potrebno je ovu situaciju sagledati iz nekoliko uglova. Prvo i osnovno je da se pod ulaskom u sistem PDV-a, poljoprivredno gazdinstvo praktično posmatra kao bilo koje drugo pravno lice i samim tim postoje i drugačije obaveze i odgovornosti. Ulazak u sistem PDV-a podrazumeva vođenje knjiga i stvara obavezu plaćanja poreza u skladu sa obračunskim periodom. Ovo možda deluje komplikovano za poljoprivrednike ali u suštini to nije. Ako se angažuje dobar knjigovođa, čije usluge koštaju između 4 i 8.000 dinara mesečno, praktično se svi ovi izazovi rešavaju. Međutim, postavlja se pitanje zašto bi iko od poljoprivrednika želeo da uđe u sistem PDV-a i da vodi brigu o plaćanju poreza i obezbeđivanju sve dokumentacije knjigovođi? Odgovor je veoma jednostavan a on se sastoji u tome da li poljoprivrednik ima neke koristi od toga ili ne. Ukoliko poljoprivr

Edukacija poljoprivrednika

Nakon završetka skoro svih radova za ovu godinu, za poljoprivrednike dolazi period kada su smanjene aktivnosti i kada treba razmišljati o tome kako iskoristi zimsko vreme, jer obavljanje nekih većih i ozbiljnijih poslova nije moguće. Preporuka je da se ovo vreme iskoristi kako za odmor, tako i za edukaciju kako bi poljoprivrednici što spremniji dočekali sledeću godinu. Krajem januara i tokom februara, skoro u svakom mestu u Srbiji promoteri i zastupnici hemijskih i semenarskih kuća organizuju edukacije ili promocije za poljoprivrednike. Imao sam prilike da organizujem ovakve edukacije i slobodno mogu reći da se postiže dobar efekat. Poljoprivrednici dolaze na ove edukacije prvenstveno zbog druženja ali i da razmene mišljenja između sebe i da nešto nauče. Mana ovakvih edukacija je to što je ipak promocija na prvom mestu a tek onda dolazi struka. Tokom zimskih meseci se organizuju i razni stručni skupovi, kako na Zlatiboru, tako i na ostalim naučnim institucijama u Srbiji. Svakako je

Primena inovacija u poljoprivredi

Pre nekoliko dana, pročitao sam podatak da je jedan naš institut, koji se bavi poljoprivrednim inovacijama, osmislio uređaj za brzo određivanje azota u zemljištu. Ovakav uređaj je veoma bitan za dalji razvoj poljoprivrede iz razloga što će omogućiti poljoprivrednicima da na licu mesta provere sadržaj azota u zemljištu i da u skladu sa tim podacima, dodaju zemlji onoliko azota koliko je to potrebno, bez nepotrebnog razbacivanja mineralnog đubriva. Inovacije, kako u poljoprivredi, tako i u svim ostalim granama predstavljaju veoma važan faktor za razvoj određene oblasti. Poljoprivreda, barem je kod nas takva percepcija, predstavlja granu u kojoj inovacije nisu toliko izražene, što složićemo se, nije tačno. Poljoprivreda je izuzetno pogodna za inovacije, ukoliko se one rade na pravilan način. Gore navedeni uređaj predstavlja samo jedan segment od mogućnosti koje nudi poljoprivreda a koje se odnose na inovacije. Pre dvadesetak godina GPS sistem u traktorima je spadao samo u domen naučne