U svetu, već duži niz godina, poljoprivredna trgovina funkcioniše po sistemu terminskog ugovaranja. Od prošle godine, nekoliko firmi u Srbiji koje se bave ugovaranjem poljoprivredne proizvodnje, počelo je takođe da ugovara uljarice i rezultati su, kao što se i očekivalo, veoma skromni ali postoji nada da će ovakav sistem sve više i više biti u upotrebi.
Terminsko ugovaranje, prvenstveno uljarica ali i svih drugih ratarskih kultura koje se prometuju na berzi, funkcioniše veoma jednostavno. Otkupljivač ili izvoznik ponudi određenu cenu proizvođaču i ako proizvođaču ta cena odgovara, on je prihvata i ovim se smatra da je posao zaključen. Proizvođač je u obavezi da u ugovorenom roku i u ugovorenom kvalitetu isporuči robu na ugovoreno mesto. Bez obzira ako je došlo do promene cene na berzi (na više ili na niže), proizvođač dobija onu cenu koju je ugovorio sa otkupljivačem/izvoznikom. Kao što sam to naveo na početku, ovakav sistem već dugo godina funkcioniše u svetu i pitanje je samo vremena kada će i kod nas zaživeti u potpunosti. Naime, u svetu ne funkcioniše otkup roba kao kod nas, da postoji jedinstvena cena tokom trajanja žetve određene ratarske kulture, već se ta cena formira na dnevnom nivou ili se ona terminski ugovara. Kod nas postoji nešto slično prilikom otkupa kukuruza, kada se cena formira na dnevnom nivou, u zavisnosti od kvaliteta kukuruza. Terminsko ugovaranje kukuruza još nije zaživelo i to je prava šteta, jer tu naviše gube sami proizvođači. Pokušaću da objasnim terminsko ugovaranje kukuruza kroz jedan praktičan primer, u nekoliko koraka:
• u proleće, nakon setve, poljoprivrednik se odlučuje da terminski ugovori kukuruz i prikuplja ponude od otkupljivača/izvoznika
• proizvođač je odlučio da zaključi kupoprodaju u količini od 100 t kukuruza, po ceni od 150 EUR/t sa rokom isporuke do 31.10. na otkupnom mestu izvoznika
• proizvođač isporučuje robu na ugovoreno mesto i nakon kompletne isporuke, otkupljivač mu plaća ugovorenu cenu
• bez obzira na cenu koja bude tokom žetve kukuruza, bila ona 160 ili 140 EUR/t, proizvođač dobija ugovorenu cenu i na takav način je njegova proizvodnja zaštićena i eliminisani su svi rizici
Kod nas poljoprivrednici još nisu naviknuti na funkcionisanje terminskog ugovaranja. Jako mali broj poljoprivrednika vodi rashode u cilju utvrđivanja proizvodne cene određene ratarske kulture, što predstavlja osnov za terminsko ugovaranje, jer se moraju znati rashodi i cena koštanja kada se donosi odluka o prodaji robe. Verujem da će i narednim godinama ovakav sistem zaživeti i kod nas, jer će od ovog sistema najviše koristi imati poljoprivrednici tj. imaće mogućnost da dobiju zagarantovanu cenu njihovih proizvoda.
Terminsko ugovaranje, prvenstveno uljarica ali i svih drugih ratarskih kultura koje se prometuju na berzi, funkcioniše veoma jednostavno. Otkupljivač ili izvoznik ponudi određenu cenu proizvođaču i ako proizvođaču ta cena odgovara, on je prihvata i ovim se smatra da je posao zaključen. Proizvođač je u obavezi da u ugovorenom roku i u ugovorenom kvalitetu isporuči robu na ugovoreno mesto. Bez obzira ako je došlo do promene cene na berzi (na više ili na niže), proizvođač dobija onu cenu koju je ugovorio sa otkupljivačem/izvoznikom. Kao što sam to naveo na početku, ovakav sistem već dugo godina funkcioniše u svetu i pitanje je samo vremena kada će i kod nas zaživeti u potpunosti. Naime, u svetu ne funkcioniše otkup roba kao kod nas, da postoji jedinstvena cena tokom trajanja žetve određene ratarske kulture, već se ta cena formira na dnevnom nivou ili se ona terminski ugovara. Kod nas postoji nešto slično prilikom otkupa kukuruza, kada se cena formira na dnevnom nivou, u zavisnosti od kvaliteta kukuruza. Terminsko ugovaranje kukuruza još nije zaživelo i to je prava šteta, jer tu naviše gube sami proizvođači. Pokušaću da objasnim terminsko ugovaranje kukuruza kroz jedan praktičan primer, u nekoliko koraka:
• u proleće, nakon setve, poljoprivrednik se odlučuje da terminski ugovori kukuruz i prikuplja ponude od otkupljivača/izvoznika
• proizvođač je odlučio da zaključi kupoprodaju u količini od 100 t kukuruza, po ceni od 150 EUR/t sa rokom isporuke do 31.10. na otkupnom mestu izvoznika
• proizvođač isporučuje robu na ugovoreno mesto i nakon kompletne isporuke, otkupljivač mu plaća ugovorenu cenu
• bez obzira na cenu koja bude tokom žetve kukuruza, bila ona 160 ili 140 EUR/t, proizvođač dobija ugovorenu cenu i na takav način je njegova proizvodnja zaštićena i eliminisani su svi rizici
Kod nas poljoprivrednici još nisu naviknuti na funkcionisanje terminskog ugovaranja. Jako mali broj poljoprivrednika vodi rashode u cilju utvrđivanja proizvodne cene određene ratarske kulture, što predstavlja osnov za terminsko ugovaranje, jer se moraju znati rashodi i cena koštanja kada se donosi odluka o prodaji robe. Verujem da će i narednim godinama ovakav sistem zaživeti i kod nas, jer će od ovog sistema najviše koristi imati poljoprivrednici tj. imaće mogućnost da dobiju zagarantovanu cenu njihovih proizvoda.
Коментари
Постави коментар