Пређи на главни садржај

Podsticaji za poljoprivrednike

Razgovarajući sa mojim poznanicima koji se bave poljoprivredom, shvatio sam da su njima najveća „boljka“ subvencije koje ne ostvaruju tj. ostvaruju jako male subvencije na godišnjem nivou, koje nisu dovoljne kako bi se pokrila ulaganja u bilo kakav repromaterijal ili gorivo. Naime, u dobrim i rodnim godinama, kada je prinos solidan i kada su cene u žetvi korektne, pitanje subvencija nije toliko značajno, koliko je ono značajno u lošim godinama, kao što je bila prošla.

Poljoprivrednici najviše zameraju nadležnim državnim institucijama to što su subvencije izuzetno male i što institucije ne stoje iza njih u godinama kada se ne može stvoriti profit od poljoprivredne proizvodnje. Moramo razumeti poljoprivrednike, jer je njima poljoprivredna proizvodnja osnovni izvor zarade i ako oni tu zaradu ne ostvare, dolaze u jako loš položaj jer nemaju dovoljno novca za osnovne životne potrebe i nemaju mogućnosti da zasnuju proizvodnju ni sledeće godine, pa se tu mogu stvoriti ogromni gubici. Zemlje u okruženju, gledano iz naše perspektive, više vode brigu o svojim poljoprivrednicima, jer im isplaćuju veće subvencije, više vode brigu o njima u lošim godinama, konstantno imaju niže cene goriva i sl. Mi imamo tu sreću da posedujemo veoma kvalitetnu zemlju, na kojoj se ostvaruju solidni prinosi i sa ovakvom relativno zastarelom tehnikom i tehnologijom, međutim to nikako ne sme da bude argument za manji brigu o poljoprivrednicima. Ukoliko trenutni sistem podsticaja i subvencija nije dobar, potrebno je razmisliti o njegovoj promeni. Možemo pogledati kako to rade druge evropske zemlje ili zemlje u okruženju, pa neke dobre stvari primeniti i kod nas. Najbitnije je da se pronađe sistem koji bi odgovarao poljoprivrednicima i nadležnim državnim institucijama a ono što je najbitnije, je da se osmisli sistem koji bi podsticao sve ljude koji žele da se bave poljoprivrednom, jer je to resurs koji ima izuzetno veliki potencijal (da ne pričamo o organskoj hrani, za kojom iz godine u godinu raste tražnja). Ukoliko bi se osmislio sistem koji je dobar za sve, a to je moguće izvesti u ovim našim uslovima, jednim udarcem bi smo rešili nekoliko stvari, od kojih su najbitnije: podsticali bi smo poljoprivrednu proizvodnju, subvencije bi se delile po stvarnoj a ne po unapred definisanoj zasluzi, smanjili bi smo nezaposlenost tako što bi se više ljudi uključivalo u poljoprivrednu proizvodnju i ono najbitnije, ostvarivali bi smo veći privredni rast.

Smatram da je sada pravo vreme da se počne sa razgovorima i akcijama, koje bi imale za cilj izradu kvalitetnog sistema podsticaja ili subvencija, jer kao što se može veoma lako zaključiti, dobar sistem bi imao koristi za sve, kako za same poljoprivrednike, tako i za nadležne državne institucije.

Коментари

Популарни постови са овог блога

Ulazak poljoprivrednika u sistem PDV-a

Često se postavlja pitanje od strane poljoprivrednika, da li je bolje da gazdinstvo uđe u sistem PDV-a ili ne. Odgovor nije toliko jednostavan i potrebno je ovu situaciju sagledati iz nekoliko uglova. Prvo i osnovno je da se pod ulaskom u sistem PDV-a, poljoprivredno gazdinstvo praktično posmatra kao bilo koje drugo pravno lice i samim tim postoje i drugačije obaveze i odgovornosti. Ulazak u sistem PDV-a podrazumeva vođenje knjiga i stvara obavezu plaćanja poreza u skladu sa obračunskim periodom. Ovo možda deluje komplikovano za poljoprivrednike ali u suštini to nije. Ako se angažuje dobar knjigovođa, čije usluge koštaju između 4 i 8.000 dinara mesečno, praktično se svi ovi izazovi rešavaju. Međutim, postavlja se pitanje zašto bi iko od poljoprivrednika želeo da uđe u sistem PDV-a i da vodi brigu o plaćanju poreza i obezbeđivanju sve dokumentacije knjigovođi? Odgovor je veoma jednostavan a on se sastoji u tome da li poljoprivrednik ima neke koristi od toga ili ne. Ukoliko poljoprivr

Edukacija poljoprivrednika

Nakon završetka skoro svih radova za ovu godinu, za poljoprivrednike dolazi period kada su smanjene aktivnosti i kada treba razmišljati o tome kako iskoristi zimsko vreme, jer obavljanje nekih većih i ozbiljnijih poslova nije moguće. Preporuka je da se ovo vreme iskoristi kako za odmor, tako i za edukaciju kako bi poljoprivrednici što spremniji dočekali sledeću godinu. Krajem januara i tokom februara, skoro u svakom mestu u Srbiji promoteri i zastupnici hemijskih i semenarskih kuća organizuju edukacije ili promocije za poljoprivrednike. Imao sam prilike da organizujem ovakve edukacije i slobodno mogu reći da se postiže dobar efekat. Poljoprivrednici dolaze na ove edukacije prvenstveno zbog druženja ali i da razmene mišljenja između sebe i da nešto nauče. Mana ovakvih edukacija je to što je ipak promocija na prvom mestu a tek onda dolazi struka. Tokom zimskih meseci se organizuju i razni stručni skupovi, kako na Zlatiboru, tako i na ostalim naučnim institucijama u Srbiji. Svakako je

Primena inovacija u poljoprivredi

Pre nekoliko dana, pročitao sam podatak da je jedan naš institut, koji se bavi poljoprivrednim inovacijama, osmislio uređaj za brzo određivanje azota u zemljištu. Ovakav uređaj je veoma bitan za dalji razvoj poljoprivrede iz razloga što će omogućiti poljoprivrednicima da na licu mesta provere sadržaj azota u zemljištu i da u skladu sa tim podacima, dodaju zemlji onoliko azota koliko je to potrebno, bez nepotrebnog razbacivanja mineralnog đubriva. Inovacije, kako u poljoprivredi, tako i u svim ostalim granama predstavljaju veoma važan faktor za razvoj određene oblasti. Poljoprivreda, barem je kod nas takva percepcija, predstavlja granu u kojoj inovacije nisu toliko izražene, što složićemo se, nije tačno. Poljoprivreda je izuzetno pogodna za inovacije, ukoliko se one rade na pravilan način. Gore navedeni uređaj predstavlja samo jedan segment od mogućnosti koje nudi poljoprivreda a koje se odnose na inovacije. Pre dvadesetak godina GPS sistem u traktorima je spadao samo u domen naučne