Razgovarajući sa mojim poznanicima koji se bave poljoprivredom, shvatio sam da su njima najveća „boljka“ subvencije koje ne ostvaruju tj. ostvaruju jako male subvencije na godišnjem nivou, koje nisu dovoljne kako bi se pokrila ulaganja u bilo kakav repromaterijal ili gorivo. Naime, u dobrim i rodnim godinama, kada je prinos solidan i kada su cene u žetvi korektne, pitanje subvencija nije toliko značajno, koliko je ono značajno u lošim godinama, kao što je bila prošla.
Poljoprivrednici najviše zameraju nadležnim državnim institucijama to što su subvencije izuzetno male i što institucije ne stoje iza njih u godinama kada se ne može stvoriti profit od poljoprivredne proizvodnje. Moramo razumeti poljoprivrednike, jer je njima poljoprivredna proizvodnja osnovni izvor zarade i ako oni tu zaradu ne ostvare, dolaze u jako loš položaj jer nemaju dovoljno novca za osnovne životne potrebe i nemaju mogućnosti da zasnuju proizvodnju ni sledeće godine, pa se tu mogu stvoriti ogromni gubici. Zemlje u okruženju, gledano iz naše perspektive, više vode brigu o svojim poljoprivrednicima, jer im isplaćuju veće subvencije, više vode brigu o njima u lošim godinama, konstantno imaju niže cene goriva i sl. Mi imamo tu sreću da posedujemo veoma kvalitetnu zemlju, na kojoj se ostvaruju solidni prinosi i sa ovakvom relativno zastarelom tehnikom i tehnologijom, međutim to nikako ne sme da bude argument za manji brigu o poljoprivrednicima. Ukoliko trenutni sistem podsticaja i subvencija nije dobar, potrebno je razmisliti o njegovoj promeni. Možemo pogledati kako to rade druge evropske zemlje ili zemlje u okruženju, pa neke dobre stvari primeniti i kod nas. Najbitnije je da se pronađe sistem koji bi odgovarao poljoprivrednicima i nadležnim državnim institucijama a ono što je najbitnije, je da se osmisli sistem koji bi podsticao sve ljude koji žele da se bave poljoprivrednom, jer je to resurs koji ima izuzetno veliki potencijal (da ne pričamo o organskoj hrani, za kojom iz godine u godinu raste tražnja). Ukoliko bi se osmislio sistem koji je dobar za sve, a to je moguće izvesti u ovim našim uslovima, jednim udarcem bi smo rešili nekoliko stvari, od kojih su najbitnije: podsticali bi smo poljoprivrednu proizvodnju, subvencije bi se delile po stvarnoj a ne po unapred definisanoj zasluzi, smanjili bi smo nezaposlenost tako što bi se više ljudi uključivalo u poljoprivrednu proizvodnju i ono najbitnije, ostvarivali bi smo veći privredni rast.
Smatram da je sada pravo vreme da se počne sa razgovorima i akcijama, koje bi imale za cilj izradu kvalitetnog sistema podsticaja ili subvencija, jer kao što se može veoma lako zaključiti, dobar sistem bi imao koristi za sve, kako za same poljoprivrednike, tako i za nadležne državne institucije.
Poljoprivrednici najviše zameraju nadležnim državnim institucijama to što su subvencije izuzetno male i što institucije ne stoje iza njih u godinama kada se ne može stvoriti profit od poljoprivredne proizvodnje. Moramo razumeti poljoprivrednike, jer je njima poljoprivredna proizvodnja osnovni izvor zarade i ako oni tu zaradu ne ostvare, dolaze u jako loš položaj jer nemaju dovoljno novca za osnovne životne potrebe i nemaju mogućnosti da zasnuju proizvodnju ni sledeće godine, pa se tu mogu stvoriti ogromni gubici. Zemlje u okruženju, gledano iz naše perspektive, više vode brigu o svojim poljoprivrednicima, jer im isplaćuju veće subvencije, više vode brigu o njima u lošim godinama, konstantno imaju niže cene goriva i sl. Mi imamo tu sreću da posedujemo veoma kvalitetnu zemlju, na kojoj se ostvaruju solidni prinosi i sa ovakvom relativno zastarelom tehnikom i tehnologijom, međutim to nikako ne sme da bude argument za manji brigu o poljoprivrednicima. Ukoliko trenutni sistem podsticaja i subvencija nije dobar, potrebno je razmisliti o njegovoj promeni. Možemo pogledati kako to rade druge evropske zemlje ili zemlje u okruženju, pa neke dobre stvari primeniti i kod nas. Najbitnije je da se pronađe sistem koji bi odgovarao poljoprivrednicima i nadležnim državnim institucijama a ono što je najbitnije, je da se osmisli sistem koji bi podsticao sve ljude koji žele da se bave poljoprivrednom, jer je to resurs koji ima izuzetno veliki potencijal (da ne pričamo o organskoj hrani, za kojom iz godine u godinu raste tražnja). Ukoliko bi se osmislio sistem koji je dobar za sve, a to je moguće izvesti u ovim našim uslovima, jednim udarcem bi smo rešili nekoliko stvari, od kojih su najbitnije: podsticali bi smo poljoprivrednu proizvodnju, subvencije bi se delile po stvarnoj a ne po unapred definisanoj zasluzi, smanjili bi smo nezaposlenost tako što bi se više ljudi uključivalo u poljoprivrednu proizvodnju i ono najbitnije, ostvarivali bi smo veći privredni rast.
Smatram da je sada pravo vreme da se počne sa razgovorima i akcijama, koje bi imale za cilj izradu kvalitetnog sistema podsticaja ili subvencija, jer kao što se može veoma lako zaključiti, dobar sistem bi imao koristi za sve, kako za same poljoprivrednike, tako i za nadležne državne institucije.
Коментари
Постави коментар