Veći deo zime je već iza nas i još nas deli oko mesec dana do početka proleća. Ova zima je, kao što nam je poznato, bila specifična po tome što su temperature bile znato više od uobičajenih, sa malo snega i relativno malo padavina. Bilo kako bilo, ono što očekuje poljoprivrednike u narednom periodu su pripreme za setvu prolećnih kultura, od kojih su najzastupljenije suncokret, soja i kukuruz.
Kao i svake godine postavlja se pitanje od strane poljoprivrednika, koju kulturu sejati, u smislu koja kultura može da donese najveći profit. Ova odluka zavisi od nekoliko faktora, od kojih su najbitniji: plodored, tip zemljišta, cenovna očekivanja i sl. Možda je od nabrojanih faktora najbitnija cena tj. koja se može očekivati cena određene kulture u žetvi. Od svih prolećnih kultura, lično smatram da je soja najizvesnija u smislu cene. Za kalkulaciju svakako možemo uzeti da cena soje neće vredeti ispod 300 EUR/t (vrlo verovatno je da će to biti više) a ključna stvar za profitabilnost kod soje, kao i kod svih ostalih kultura, je prinos. Svaki prinos koji je veći od 3 t/hektaru je dobar i može se smatrati da je soja profitabilna. Kod suncokreta stvar nije tako jednostavna, jer se može dogoditi da će cena biti ispod višegodišnjeg proseka, što uz prosečan prinos čini ovu uljaricu nedovoljno profitabilnu i veoma često poljoprivrednici traže alternativu, u smislu pšenice ili kukuruza. Što se tiče kukuruza, stvar je najneizvesnija i najkomplikovanija za analizu. Naime, Srbija je poznata kao veliki proizvođač a i veliki izvoznik kukuruza i svake godine se konstantno kukuruz zasnuje na preko milion hektara. Ne treba se iznenaditi ako cena kukuruza u žetvi bude 100 EUR/t, jer u zavisnosti od godine, može se veoma lako dogoditi da bude velikog viška na tržištu. Takođe, kao i kod svih ostalih kultura, ključni parametar za profitabilnost, uz cenu, je svakako ostvareni prinos. Kao što se da veoma lako zaključiti, poljoprivrednici ne mogu da utiču na cenu koja se formira u Srbiji prvenstveno iz razloga što se cene iz sveta a posebno cene u okruženju, u veoma kratkom roku preslikavaju na naše tržište. Ono na šta poljoprivrednici mogu da utiču, u određenoj meri sa izuzetkom sušnih godina, je prinos i svakako je preporuka da se ispoštuju sve agrotehničke mere koje su ekonomski opravdane.
Svakako nije lako doneti odluku koju kulturu sejati u proleće iz razloga nepostojanja relevantnih informacija u smislu cene i „kvaliteta“ godine. Poljoprivrednici na zapadu često smanjuju rizik na taj način što 50% procenjenih količina ugovore terminski (po ceni koja je veća od njihove proizvodne cene) a ostalih 50% prodaju u žetvi. Pitanje je vremena kada će i kod nas u pravoj meri zaživeti terminsko ugovaranje, koje je dobro za poljoprivrednike kako bi se rizik i neizvesnost smanjili na najmanju moguću meru.
Kao i svake godine postavlja se pitanje od strane poljoprivrednika, koju kulturu sejati, u smislu koja kultura može da donese najveći profit. Ova odluka zavisi od nekoliko faktora, od kojih su najbitniji: plodored, tip zemljišta, cenovna očekivanja i sl. Možda je od nabrojanih faktora najbitnija cena tj. koja se može očekivati cena određene kulture u žetvi. Od svih prolećnih kultura, lično smatram da je soja najizvesnija u smislu cene. Za kalkulaciju svakako možemo uzeti da cena soje neće vredeti ispod 300 EUR/t (vrlo verovatno je da će to biti više) a ključna stvar za profitabilnost kod soje, kao i kod svih ostalih kultura, je prinos. Svaki prinos koji je veći od 3 t/hektaru je dobar i može se smatrati da je soja profitabilna. Kod suncokreta stvar nije tako jednostavna, jer se može dogoditi da će cena biti ispod višegodišnjeg proseka, što uz prosečan prinos čini ovu uljaricu nedovoljno profitabilnu i veoma često poljoprivrednici traže alternativu, u smislu pšenice ili kukuruza. Što se tiče kukuruza, stvar je najneizvesnija i najkomplikovanija za analizu. Naime, Srbija je poznata kao veliki proizvođač a i veliki izvoznik kukuruza i svake godine se konstantno kukuruz zasnuje na preko milion hektara. Ne treba se iznenaditi ako cena kukuruza u žetvi bude 100 EUR/t, jer u zavisnosti od godine, može se veoma lako dogoditi da bude velikog viška na tržištu. Takođe, kao i kod svih ostalih kultura, ključni parametar za profitabilnost, uz cenu, je svakako ostvareni prinos. Kao što se da veoma lako zaključiti, poljoprivrednici ne mogu da utiču na cenu koja se formira u Srbiji prvenstveno iz razloga što se cene iz sveta a posebno cene u okruženju, u veoma kratkom roku preslikavaju na naše tržište. Ono na šta poljoprivrednici mogu da utiču, u određenoj meri sa izuzetkom sušnih godina, je prinos i svakako je preporuka da se ispoštuju sve agrotehničke mere koje su ekonomski opravdane.
Svakako nije lako doneti odluku koju kulturu sejati u proleće iz razloga nepostojanja relevantnih informacija u smislu cene i „kvaliteta“ godine. Poljoprivrednici na zapadu često smanjuju rizik na taj način što 50% procenjenih količina ugovore terminski (po ceni koja je veća od njihove proizvodne cene) a ostalih 50% prodaju u žetvi. Pitanje je vremena kada će i kod nas u pravoj meri zaživeti terminsko ugovaranje, koje je dobro za poljoprivrednike kako bi se rizik i neizvesnost smanjili na najmanju moguću meru.
Коментари
Постави коментар