Verujem da ste imali priliku da čujete od nekih poljoprivrednika da oni vode knjigu polja. Uglavnom je vođenje knjige polja kod nas vezano za neki standard (na primer: ISCC ili sl.) a ne zato što to poljoprivrednici žele ili što misle da im to može biti korisno. Realnost je upravo drugačija tj. vođenje knjige polja bi trebalo da bude nešto što je korisno za poljoprivrednika i za njegovo gazdinstvo a nikako ovo ne treba smatrati kao nametom, već knjiga polja može poslužiti kao dobar alat za analize i pravljenje kalkulacija.
Većina poljoprivrednika u Srbiji ne vodi sopstvene knjige polja, što je prava šteta. Ako nekog poljoprivrednika pitate koliko je njegova proizvodna cena pšenice, soje ili kukuruza, on neće moći da vam da tačan odgovor na to pitanje, jer ne vodi sve troškove koji su nastali prilikom proizvodnje. Postavlja se pitanje, kako poljoprivrednik zna da li je otkupna cena dovoljno dobra za njega ili ne? Većina poljoprivrednika donosi odluke „iz stomaka“ tj. paušalno određuju da li je neka cena dobra za njih ili ne. Posebno paušalno određuju da li će neku robu ostaviti na lageru ili ne. Sve ovo dovodi do toga da se bez pravih informacija ne može doneti dobra odluka. Naravno, informacije ne garantuju da li će neka odluka poljoprivrednika biti dobra ili ne ali one u velikoj meri smanjuju rizik. Sve ovo je moguće veoma lako promeniti i potrebno je jako malo uložiti vremena od stane poljoprivrednika kako bi imao kvalitetne informacije. Rešenje je svakako vođenje knjige polja, bila ona elektronska ili obična sveska. Forma knjige polja nije bitna, bitna je suština. Samu formu treba poljoprivrednik sam da osmisli onako kako mu odgovara. Poenta je da se u knjigu polja unose sve informacije, koje imaju značaj na konačnu proizvodnu cenu određene ratarske kulture. Kao osnovni troškovi svakako treba da budu ulaganja u repromaterijal sa kojim se zasniva proizvodnja (mineralno đubrivo, seme i hemijska zaštitna sredstva), troškovi goriva, troškovi popravki i servisiranja mehanizacije, provedeno vreme na njivi (kod satnice je najbolje uzeti onu vrednost sata koju bi poljoprivrednik mogao da zaradi na nekom drugom poslu a da se ne bavi poljoprivredom), troškovi usluga (oranje, spremanje, sejanje, vršenje kombajnom i sl.), troškove doprinosa (penzijsko, socijalno i zdravstveno osiguranje), troškove poreza (porez na imovinu, porez na odvodnjavanje i sl.), troškove zakupa (arenda) i sl. Svakako bi bilo dobro da se svi troškovi vode po parcelama, ako je to moguće, kako bi se dobila što bolja i realnija slika rashoda. Kada smo odredili sve troškove, ostaje nam samo da sačekamo da vidimo kakav će biti prinos i otkupna cena, kako bi smo dobili konačnu kalkulaciju profitabilnosti određene kulture. Kako bi sve bilo jasnije, uzećemo za primer da je kalkulacija pokazala da su nam svi troškovi proizvodnje određene kulture 100 dinara, prinos koji smo ostvarili je 10 jedinica a otkupna cena je 15 dinara. Ako pomnožimo prinos sa otkupnom cenom, dobićemo rezultat 150 dinara a svi troškovi su nam 100 dinara, što znači da smo zaradili 50 dinara od određene kulture. Ovakav princip je takođe primenljiv i kod donošenja odluka, da li neku robu ostaviti na lageru ili ne.
Verujem da će u narednom periodu sve više i više poljoprivrednika početi da vodi svoje knjige polja, jer je to veoma dobar alat za njih koji ne iziskuje mnogo vremena a pruža mogućnost da se donesu bolje odluke. Stvar je samo da li poljoprivrednik vidi benefite vođenja knjige polja ili ne?
Većina poljoprivrednika u Srbiji ne vodi sopstvene knjige polja, što je prava šteta. Ako nekog poljoprivrednika pitate koliko je njegova proizvodna cena pšenice, soje ili kukuruza, on neće moći da vam da tačan odgovor na to pitanje, jer ne vodi sve troškove koji su nastali prilikom proizvodnje. Postavlja se pitanje, kako poljoprivrednik zna da li je otkupna cena dovoljno dobra za njega ili ne? Većina poljoprivrednika donosi odluke „iz stomaka“ tj. paušalno određuju da li je neka cena dobra za njih ili ne. Posebno paušalno određuju da li će neku robu ostaviti na lageru ili ne. Sve ovo dovodi do toga da se bez pravih informacija ne može doneti dobra odluka. Naravno, informacije ne garantuju da li će neka odluka poljoprivrednika biti dobra ili ne ali one u velikoj meri smanjuju rizik. Sve ovo je moguće veoma lako promeniti i potrebno je jako malo uložiti vremena od stane poljoprivrednika kako bi imao kvalitetne informacije. Rešenje je svakako vođenje knjige polja, bila ona elektronska ili obična sveska. Forma knjige polja nije bitna, bitna je suština. Samu formu treba poljoprivrednik sam da osmisli onako kako mu odgovara. Poenta je da se u knjigu polja unose sve informacije, koje imaju značaj na konačnu proizvodnu cenu određene ratarske kulture. Kao osnovni troškovi svakako treba da budu ulaganja u repromaterijal sa kojim se zasniva proizvodnja (mineralno đubrivo, seme i hemijska zaštitna sredstva), troškovi goriva, troškovi popravki i servisiranja mehanizacije, provedeno vreme na njivi (kod satnice je najbolje uzeti onu vrednost sata koju bi poljoprivrednik mogao da zaradi na nekom drugom poslu a da se ne bavi poljoprivredom), troškovi usluga (oranje, spremanje, sejanje, vršenje kombajnom i sl.), troškove doprinosa (penzijsko, socijalno i zdravstveno osiguranje), troškove poreza (porez na imovinu, porez na odvodnjavanje i sl.), troškove zakupa (arenda) i sl. Svakako bi bilo dobro da se svi troškovi vode po parcelama, ako je to moguće, kako bi se dobila što bolja i realnija slika rashoda. Kada smo odredili sve troškove, ostaje nam samo da sačekamo da vidimo kakav će biti prinos i otkupna cena, kako bi smo dobili konačnu kalkulaciju profitabilnosti određene kulture. Kako bi sve bilo jasnije, uzećemo za primer da je kalkulacija pokazala da su nam svi troškovi proizvodnje određene kulture 100 dinara, prinos koji smo ostvarili je 10 jedinica a otkupna cena je 15 dinara. Ako pomnožimo prinos sa otkupnom cenom, dobićemo rezultat 150 dinara a svi troškovi su nam 100 dinara, što znači da smo zaradili 50 dinara od određene kulture. Ovakav princip je takođe primenljiv i kod donošenja odluka, da li neku robu ostaviti na lageru ili ne.
Verujem da će u narednom periodu sve više i više poljoprivrednika početi da vodi svoje knjige polja, jer je to veoma dobar alat za njih koji ne iziskuje mnogo vremena a pruža mogućnost da se donesu bolje odluke. Stvar je samo da li poljoprivrednik vidi benefite vođenja knjige polja ili ne?
Коментари
Постави коментар