Sigurno ste već imali priliku da čujete kako će ove godine konačno zaživeti otkup pšenice po kvalitetu, jer su se sada konačno definisali pravilnici, koji bliže uređuju ovu oblast. Ovakve informacije smo imali priliku da slušamo poslednjih dvadesetak godina no u realnosti je jako malo urađeno kako bi se napravio pomak. U većini zemalja u svetu je normalno da se pšenica otkupljuje u zavisnosti od kvaliteta, prvenstveno po sadržaju proteina, međutim kod nas to i dalje nije slučaj. Poljoprivredniku se ne isplati da seje visokokvalitetne sorte, koje po pravilu imaju manji prinos u odnosu na manje kvalitetne sorte, jer ne postoji dovoljno otkupljivača u Srbiji koji su voljni da poljoprivredniku isplate veću cenu zarad boljeg kvaliteta i ovakvim sistemom je poljoprivrednik drastično oštećen. Sistem ne plaćanja pšenice po kvalitetu, doveo je domaću proizvodnju na jedan veoma nizak nivo tj. u izvozu je poznato da naša pšenica nije kvalitetna, kao što je to recimo mađarska, i time kao zemlja smanjujemo konkurentnost. U prilog ovome govori i taj podatak da je većina semena koje se koristilo za setvu prošle godine, posejano sa tavana, što generalno nije dobar princip koji su usvojili naši poljoprivrednici.
Kako bi se realizovao otkup pšenice po kvalitetu, neophodno je da se ispoštuje nekoliko preduslova a najbitniji su sledeći: stimulisanje poljoprivrednika kako bi sejali kvalitetne sorte pšenice, definisanje jasnih skala/procenata uvećanja osnovne otkupne cene pšenice zarad isporuke kvalitetne pšenice i mogućnost razvrstavanja pšenice kod otkupljivača i skladištara. Velika većina silosa u Srbiji nema mogućnost da na današnji dan vrši razvrstavanje pšenice, jer nemaju dva usipna koša, što može stvoriti ogromne prijemne i logističke probleme u žetvi. Ovaj deo bi bio rešiv određenim stimulacijama i bespovratnim sredstvima za silose, kako bi uložili u opremu za razvrstavanje (pored usipnih koševa, ne treba zaboraviti i na brze analizatore proteina, koji nisu nimalo jeftini). Veći problem predstavlja neizvesnost proizvođača tj. nepoznanice u vezi određenih stimulacija koje bi mogli očekivati ukoliko bi proizvodili kvalitetnu pšenicu. Na današnji dan, ukoliko je neko od poljoprivrednika u jesen posejao kvalitetnu pšenicu, a ne pšenicu koja se koristi za stočnu ishranu, on ne zna koje može benefite očekivati od otkupljivača tj. ne postoje jasna pravila koje se odnose na povećanje cena srazmernim povećanjem kvaliteta. Otkup pšenice po kvalitetu, pod uslovom da se danas donesu konkretne mere od strane nadležnog ministarstva, moguće je izvesti već sledeće godine, uz manje poteškoće. Ako bi smo realno sagledali situaciju, pod uslovom da se sve neophodne stvari ispune u skorijem vremenskom roku, pravi otkup pšenice po kvalitetu bi se mogao kompletno odvijati tek za dve do tri godine.
Ukoliko je strategija nadležnog ministarstva takva, da je nama kao državi potrebno da imamo uređenu oblast u vezi otkupa pšenice po kvalitetu, neophodno je da se pozabavimo svim gore navedenim izazovima jer u protivnom će otkup pšenice po kvalitetu ostati samo pusti san, kako naše generacije, tako i generacija naših prethodnika.
Kako bi se realizovao otkup pšenice po kvalitetu, neophodno je da se ispoštuje nekoliko preduslova a najbitniji su sledeći: stimulisanje poljoprivrednika kako bi sejali kvalitetne sorte pšenice, definisanje jasnih skala/procenata uvećanja osnovne otkupne cene pšenice zarad isporuke kvalitetne pšenice i mogućnost razvrstavanja pšenice kod otkupljivača i skladištara. Velika većina silosa u Srbiji nema mogućnost da na današnji dan vrši razvrstavanje pšenice, jer nemaju dva usipna koša, što može stvoriti ogromne prijemne i logističke probleme u žetvi. Ovaj deo bi bio rešiv određenim stimulacijama i bespovratnim sredstvima za silose, kako bi uložili u opremu za razvrstavanje (pored usipnih koševa, ne treba zaboraviti i na brze analizatore proteina, koji nisu nimalo jeftini). Veći problem predstavlja neizvesnost proizvođača tj. nepoznanice u vezi određenih stimulacija koje bi mogli očekivati ukoliko bi proizvodili kvalitetnu pšenicu. Na današnji dan, ukoliko je neko od poljoprivrednika u jesen posejao kvalitetnu pšenicu, a ne pšenicu koja se koristi za stočnu ishranu, on ne zna koje može benefite očekivati od otkupljivača tj. ne postoje jasna pravila koje se odnose na povećanje cena srazmernim povećanjem kvaliteta. Otkup pšenice po kvalitetu, pod uslovom da se danas donesu konkretne mere od strane nadležnog ministarstva, moguće je izvesti već sledeće godine, uz manje poteškoće. Ako bi smo realno sagledali situaciju, pod uslovom da se sve neophodne stvari ispune u skorijem vremenskom roku, pravi otkup pšenice po kvalitetu bi se mogao kompletno odvijati tek za dve do tri godine.
Ukoliko je strategija nadležnog ministarstva takva, da je nama kao državi potrebno da imamo uređenu oblast u vezi otkupa pšenice po kvalitetu, neophodno je da se pozabavimo svim gore navedenim izazovima jer u protivnom će otkup pšenice po kvalitetu ostati samo pusti san, kako naše generacije, tako i generacija naših prethodnika.
Коментари
Постави коментар