Setva svih prolećnih kultura je odavno završena i sada već možemo polako da sumiramo utiske, da li je ona dobro odrađena ili ne. Vreme nas je generalno poslužilo sa napomenom da bi smo sigurno bili svi zadovoljniji da je bilo malo više kiše nakon same setve, ali šta je tu je.
Ako ne dođe do ekstremno visokih temperatura, trebalo bi da ova godina bude dobra za proizvođače. Što se tiče same setve, kao što to i obično biva, u Srbiji je najviše posejano kukuruza a suncokret i soja su zasejani na sličnim površinama kao i prošle godine. Napominjem da su ovo procene i nezvanični rezultati a konačne informacije ćemo imati tek u kasnijem periodu godine. Podaci su sledeći:
- Kukuruz: 900.000 ha
- Suncokret: 240.000 ha
- Soja: 220.000 ha
Ukoliko se poklopi nekoliko stvari, prvenstveno ovde mislim na to ukoliko padne kiša u pravim i potrebnim terminima za rast i razvoj biljaka, i ove godine možemo očekivati preko 6,5 miliona tona kukuruza, preko 700.000 tona suncokreta i oko 700.000 tona soje. Kao što se da lako zaključiti, ukoliko se ostvare ove prognoze, žitarica i uljarica će biti sasvim dovoljno za domaće potrebe te će jedan veliki deo završiti i u izvozu. Izvoz sirovina nam je neminovan jer kao zemlja nemamo dovoljno prerađivačkih kapaciteta koje bi mogle da prerade sve sirovine koje proizvedemo, tako da smo na neki način i primorani da tržišne viškove izvozimo u vidu neprerađenih sirovina. Koliko god ovo ne zvučalo previše dobro (to što izvozimo sirovine a ne gotove proizvode), toliko to i nije loše s obzirom na okolnosti u kojima živimo i privređujemo. Naime, ukoliko ne bi smo uopšte izvezli tržišne viškove, skoro sigurno bi smo došli u ogroman problem sa velikom ponudom roba na domaćem tržištu i ta roba bi se prodavala u bescenje. Naravno, najveću štetu bi ovde pretrpeli sami proizvođači. Izvoz nam je bitan iz nekoliko razloga a najbitniji je svakako spoljnotrgovinska razmena prvenstveno sa zemljama u okruženju, koje su značajni kupci naših proizvoda. S obzirom da je prošla godina bila veoma loša na izvozom polju, nadam se da ćemo se ove godine vratiti na normalan kolosek i vratiti naš renome dobrog proizvođača i snabdevača hrane.
Generalno, moramo biti optimisti i nadati se da će godina biti rodna, jer u protivnom, bojim se da će nam se poljoprivredna spustiti na veoma niske grane. Svi znamo kako je prošla godina bila veoma nepovoljna za sve učesnike u lancu, počev od proizvođača pa do prerađivača i izvoznika, i ne smem ni da pomislim šta će se dogoditi ukoliko i ova godina ne bude povoljna. U ovakvom pesimističkom scenariju, veoma veliki broj poljoprivrednika bi bankrotirao i time bi smo se doveli u situaciju da nam jedan od malobrojnih uspešnih privrednih sektora bude na dnu. Ovo bi bio veoma veliki udarac za našu zemlju. Međutim, kao što sam na početku i napisao, moramo biti optimisti i raditi sve što je u našoj moći da se ovakav scenario ne dogodi.
Ako ne dođe do ekstremno visokih temperatura, trebalo bi da ova godina bude dobra za proizvođače. Što se tiče same setve, kao što to i obično biva, u Srbiji je najviše posejano kukuruza a suncokret i soja su zasejani na sličnim površinama kao i prošle godine. Napominjem da su ovo procene i nezvanični rezultati a konačne informacije ćemo imati tek u kasnijem periodu godine. Podaci su sledeći:
- Kukuruz: 900.000 ha
- Suncokret: 240.000 ha
- Soja: 220.000 ha
Ukoliko se poklopi nekoliko stvari, prvenstveno ovde mislim na to ukoliko padne kiša u pravim i potrebnim terminima za rast i razvoj biljaka, i ove godine možemo očekivati preko 6,5 miliona tona kukuruza, preko 700.000 tona suncokreta i oko 700.000 tona soje. Kao što se da lako zaključiti, ukoliko se ostvare ove prognoze, žitarica i uljarica će biti sasvim dovoljno za domaće potrebe te će jedan veliki deo završiti i u izvozu. Izvoz sirovina nam je neminovan jer kao zemlja nemamo dovoljno prerađivačkih kapaciteta koje bi mogle da prerade sve sirovine koje proizvedemo, tako da smo na neki način i primorani da tržišne viškove izvozimo u vidu neprerađenih sirovina. Koliko god ovo ne zvučalo previše dobro (to što izvozimo sirovine a ne gotove proizvode), toliko to i nije loše s obzirom na okolnosti u kojima živimo i privređujemo. Naime, ukoliko ne bi smo uopšte izvezli tržišne viškove, skoro sigurno bi smo došli u ogroman problem sa velikom ponudom roba na domaćem tržištu i ta roba bi se prodavala u bescenje. Naravno, najveću štetu bi ovde pretrpeli sami proizvođači. Izvoz nam je bitan iz nekoliko razloga a najbitniji je svakako spoljnotrgovinska razmena prvenstveno sa zemljama u okruženju, koje su značajni kupci naših proizvoda. S obzirom da je prošla godina bila veoma loša na izvozom polju, nadam se da ćemo se ove godine vratiti na normalan kolosek i vratiti naš renome dobrog proizvođača i snabdevača hrane.
Generalno, moramo biti optimisti i nadati se da će godina biti rodna, jer u protivnom, bojim se da će nam se poljoprivredna spustiti na veoma niske grane. Svi znamo kako je prošla godina bila veoma nepovoljna za sve učesnike u lancu, počev od proizvođača pa do prerađivača i izvoznika, i ne smem ni da pomislim šta će se dogoditi ukoliko i ova godina ne bude povoljna. U ovakvom pesimističkom scenariju, veoma veliki broj poljoprivrednika bi bankrotirao i time bi smo se doveli u situaciju da nam jedan od malobrojnih uspešnih privrednih sektora bude na dnu. Ovo bi bio veoma veliki udarac za našu zemlju. Međutim, kao što sam na početku i napisao, moramo biti optimisti i raditi sve što je u našoj moći da se ovakav scenario ne dogodi.
Коментари
Постави коментар