Za nekoliko dana očekuje nas žetva pšenice, koja bi po većini prognoza koje su nam na raspolaganju, trebala biti dobra, više u prinosnom smislu a malo manje u cenovnom. Cene koje se trenutno pominju namerno neću da navodim, jer veoma lako može doći do promene istih kako se žetva bude približavala.
Pšenice je u Srbiji posejano značajno više u odnosu na prošlu godinu, najviše na uštrb kukuruza, čije su površine značajno smanjene. Postoji više faktora zašto je takvo stanje a ključni je bio onaj koji se odnosio na sušu tj. pšenica je u prošloj, veoma sušnoj godini, značajno manje stradala od nedostatka vlage u odnosu na soju a posebno u odnosu na kukuruz. U zavisnosti od regije do regije, pšenica generalno izgleda dobro i mogu se očekivati veoma solidni prinosi. Mana je svakako to što je veoma veliki procenat pšenice prošle godine posejan sa nedeklarisanim semenom, što će definitivno dovesti do manjeg kvaliteta pšenice. Setva nedeklarisanog semena nije novost, naprotiv, ona postaje neka vrsta tradicije i proizvođači veoma često vole da kažu „kako nemaju nikakvu zaradu od pšenice pa što bi kupovali skupo seme za setvu“. Ovakav način razmišljanja nije dobar, jer postoji veoma veliki rizik da će rod te godine biti značajno manji samo zbog toga što je izvršena setva sa nekontrolisanim i nedorađenim semenom. Po meni, ili stvari treba raditi na pravi način, ili ih ne treba raditi uopšte. Setva pšenice sa nedeklarisanim semenom je stvar koja se radi polovično, jer se ne može garantovati kakav će biti prinos a niti kakav će biti kvalitet te pšenice nakon žetve. Takođe, kao i svake godine, prvenstveno zbog nedovoljne uređenosti određenih akata kao i nedefinisanih stimulacija, poljoprivrednici i dalje seju sorte pšenice koje su prinosne, ali manje kvalitetne (poznatije kao „stočna“ pšenica). Dok god ne bude jasno definisan pravi otkup pšenice po kvalitetu, dotle će proizvođači sejati prinosne sorte jer se i dalje pšenica u Srbiji plaća po kvantitetu a ne po kvalitetu. Ovakav sistem proizvodnje u prethodnih desetak godina doveo je do toga da Srbija generalno jako mnogo zaostaje, u pogledu kvaliteta pšenice, u odnosu na recimo susednu Mađarsku. Naša pšenica nije poznata u svetu kao kvalitetna pšenica, već se ona većinom smatra za stočnu. Što se tiče cene, na osnovu određenih informacija sa tržišta, verujem da niti ove godine proizvođači neće biti previše zadovoljni sa nivoom konačne cene, jer će ona svakako biti manja u odnosu na njihova očekivanja (očekivanja proizvođača su da bi minimalna cena trebala da bude oko 20 din za kilogram a neka realna cena da bude u okviru od 23 do 25 din za kilogram).
Trenutno je najbitnije da nas posluži vreme do žetve, kao što nas je služilo u prethodnom periodu a sve u cilju da se predstojeća žetva pšenice dobro odradi. Uvek će neko biti nezadovoljan, ali sve je nekako lakše kada se pšenica pokosi i kada se preda kod otkupljivača ili kada se stavi na tavan na lager i čeka se neka odgovarajuća cena.
Pšenice je u Srbiji posejano značajno više u odnosu na prošlu godinu, najviše na uštrb kukuruza, čije su površine značajno smanjene. Postoji više faktora zašto je takvo stanje a ključni je bio onaj koji se odnosio na sušu tj. pšenica je u prošloj, veoma sušnoj godini, značajno manje stradala od nedostatka vlage u odnosu na soju a posebno u odnosu na kukuruz. U zavisnosti od regije do regije, pšenica generalno izgleda dobro i mogu se očekivati veoma solidni prinosi. Mana je svakako to što je veoma veliki procenat pšenice prošle godine posejan sa nedeklarisanim semenom, što će definitivno dovesti do manjeg kvaliteta pšenice. Setva nedeklarisanog semena nije novost, naprotiv, ona postaje neka vrsta tradicije i proizvođači veoma često vole da kažu „kako nemaju nikakvu zaradu od pšenice pa što bi kupovali skupo seme za setvu“. Ovakav način razmišljanja nije dobar, jer postoji veoma veliki rizik da će rod te godine biti značajno manji samo zbog toga što je izvršena setva sa nekontrolisanim i nedorađenim semenom. Po meni, ili stvari treba raditi na pravi način, ili ih ne treba raditi uopšte. Setva pšenice sa nedeklarisanim semenom je stvar koja se radi polovično, jer se ne može garantovati kakav će biti prinos a niti kakav će biti kvalitet te pšenice nakon žetve. Takođe, kao i svake godine, prvenstveno zbog nedovoljne uređenosti određenih akata kao i nedefinisanih stimulacija, poljoprivrednici i dalje seju sorte pšenice koje su prinosne, ali manje kvalitetne (poznatije kao „stočna“ pšenica). Dok god ne bude jasno definisan pravi otkup pšenice po kvalitetu, dotle će proizvođači sejati prinosne sorte jer se i dalje pšenica u Srbiji plaća po kvantitetu a ne po kvalitetu. Ovakav sistem proizvodnje u prethodnih desetak godina doveo je do toga da Srbija generalno jako mnogo zaostaje, u pogledu kvaliteta pšenice, u odnosu na recimo susednu Mađarsku. Naša pšenica nije poznata u svetu kao kvalitetna pšenica, već se ona većinom smatra za stočnu. Što se tiče cene, na osnovu određenih informacija sa tržišta, verujem da niti ove godine proizvođači neće biti previše zadovoljni sa nivoom konačne cene, jer će ona svakako biti manja u odnosu na njihova očekivanja (očekivanja proizvođača su da bi minimalna cena trebala da bude oko 20 din za kilogram a neka realna cena da bude u okviru od 23 do 25 din za kilogram).
Trenutno je najbitnije da nas posluži vreme do žetve, kao što nas je služilo u prethodnom periodu a sve u cilju da se predstojeća žetva pšenice dobro odradi. Uvek će neko biti nezadovoljan, ali sve je nekako lakše kada se pšenica pokosi i kada se preda kod otkupljivača ili kada se stavi na tavan na lager i čeka se neka odgovarajuća cena.
Коментари
Постави коментар