Svaki poljoprivrednik, koji se bavi ratarskom proizvodnjom, može reći da je ova godina, barem što se tiče pšenice u prinosnom smislu, veoma dobra. Bilo je dovoljno padavina tokom vegetacije, što je uticalo na to da se ostvari solidan rod. Nažalost, padavine su znatno uticale na produženje potrebnog vremena za žetvu. Ove godine je žetva praktično počela polovinom juna meseca, što je oko desetak dana ranije u odnosu na višegodišnji prosek. Da nije bilo obilnih padavina tokom juna meseca, verovatno bi se žetva završila i u prvoj nedelji jula. Ovako, ostaje nam da vidimo kada će se žetva završiti kako bi smo kompletno sumirali utiske.
S obzirom da je žetva u toku, još je rano da govorimo o konačnim analizama, kako u smislu prinosa, tako i u smislu kvaliteta, ali neke informacije su nam već sada dostupne. Krenimo redom; u jesen prošle godine je posejano značajno više pšenice u odnosu 2016. godinu. Određene procene govore da je posejano između 650.000 i 700.000 hektara (okvirno oko 675.000). Ako sve bude uredu, očekuje nas rod od cca 3,2 miliona tona, što znači da će biti dostupno za izvoz oko 1,7 miliona tona jer su domaće potrebe 1,5 miliona tona. Dobro je to što je većina pšenice prošle jeseni posejana u optimalnom agro roku, što će značajno uticati na konačan prinos. Nažalost, negativnih stvari ima više a najbitnije su te što je posejano jako mnogo nedeklarisanog semena (po nekim procenama čak i do 50% od ukupnih površina), što su sejane sorte koje daju prinos ali imaju slabiji kvalitet (takozvane „stočne“ sorte semena) i što nije urađeno đubrenje na optimalan način. Bez obzira na sve negativne stvari, zbog izuzetno vlažne godine, pšenice će biti i više nego dovoljno ali je pitanje kakvog će kvaliteta biti ta pšenica. Na bazi rezultata analiza prvih otkosa, kvalitet pšenice neće biti na visokom nivou. Naime, zbog već pomenute kiše koja je padala tokom žetve, hektolitarska masa kod pšenice će ove godine biti manja u odnosu na standardni kvalitet pšenice (SRPS standard propisuje minimalan hektolitar od 76 a dosadašnje analize su pokazale da je prosek na određenim terenima oko 73-75). Međutim, hektolitar nije ključni pokazatelj kvaliteta. Mnogo bitniji pokazatelj kvaliteta su proteini tj. da procenat proteina bude u rasponu od 11-13%. Opet na osnovu preliminarnih analiza, ove godine ne bi smo trebali imati velikih problema sa manjkom proteina u pšenici što je izuzetno dobra vest. Najveći problem je neujednačen kvalitet pšenice a sve zbog velikog procenta nedeklarisanog semena. Kod neujednačenog kvaliteta jako je teško upravljati sa takvom pšenicom i razvrstati je u silosima. Neujednačen kvalitet stvara ogromne probleme prilikom izvoza i veoma često izvoznici imaju probleme zbog toga. Ako smo nekad bili poznati kao dobri proizvođači pšenice, nažalost danas to više nismo. Naša pšenica nije previše cenjena kod inostranih kupaca i ti kupci, ako za to postoji ekonomska opravdanost, radije se odlučuju za kupovinu mađarske pšenice u odnosu na našu.
Ključno je da se nadležno ministarstvo pozabavi pitanjem pšenice. Dva glavna problema su setva nedeklarisanog semena i razvrstavanje pšenice. Rešavanjem problema sa nedeklarisanim semenom, posredno se u određenoj meri i rešava razvrstavanje pšenice tj. pšenica koja će se proizvoditi će biti ujednačenijeg kvaliteta. Naravno, za adekvatno razvrstavanje neophodna je oprema na silosima (više usipnih koševa, dovoljan broj silo ćelija, aparati za brzo određivanje proteina i sl.). Ako bi smo u skorijem vremenskom periodu rešili ova dva problema, naša pšenica bi ponovo postala atraktivna roba na tržištu a samim tim bi i proizvođači imali veće koristi od nje. Takođe, ne treba zaboraviti i najbitniju stvar a to je stimulacija proizvođača da seju kvalitetne sorte pšenice, u vidu subvencija ili nekih drugih vrsta podsticaja.
S obzirom da je žetva u toku, još je rano da govorimo o konačnim analizama, kako u smislu prinosa, tako i u smislu kvaliteta, ali neke informacije su nam već sada dostupne. Krenimo redom; u jesen prošle godine je posejano značajno više pšenice u odnosu 2016. godinu. Određene procene govore da je posejano između 650.000 i 700.000 hektara (okvirno oko 675.000). Ako sve bude uredu, očekuje nas rod od cca 3,2 miliona tona, što znači da će biti dostupno za izvoz oko 1,7 miliona tona jer su domaće potrebe 1,5 miliona tona. Dobro je to što je većina pšenice prošle jeseni posejana u optimalnom agro roku, što će značajno uticati na konačan prinos. Nažalost, negativnih stvari ima više a najbitnije su te što je posejano jako mnogo nedeklarisanog semena (po nekim procenama čak i do 50% od ukupnih površina), što su sejane sorte koje daju prinos ali imaju slabiji kvalitet (takozvane „stočne“ sorte semena) i što nije urađeno đubrenje na optimalan način. Bez obzira na sve negativne stvari, zbog izuzetno vlažne godine, pšenice će biti i više nego dovoljno ali je pitanje kakvog će kvaliteta biti ta pšenica. Na bazi rezultata analiza prvih otkosa, kvalitet pšenice neće biti na visokom nivou. Naime, zbog već pomenute kiše koja je padala tokom žetve, hektolitarska masa kod pšenice će ove godine biti manja u odnosu na standardni kvalitet pšenice (SRPS standard propisuje minimalan hektolitar od 76 a dosadašnje analize su pokazale da je prosek na određenim terenima oko 73-75). Međutim, hektolitar nije ključni pokazatelj kvaliteta. Mnogo bitniji pokazatelj kvaliteta su proteini tj. da procenat proteina bude u rasponu od 11-13%. Opet na osnovu preliminarnih analiza, ove godine ne bi smo trebali imati velikih problema sa manjkom proteina u pšenici što je izuzetno dobra vest. Najveći problem je neujednačen kvalitet pšenice a sve zbog velikog procenta nedeklarisanog semena. Kod neujednačenog kvaliteta jako je teško upravljati sa takvom pšenicom i razvrstati je u silosima. Neujednačen kvalitet stvara ogromne probleme prilikom izvoza i veoma često izvoznici imaju probleme zbog toga. Ako smo nekad bili poznati kao dobri proizvođači pšenice, nažalost danas to više nismo. Naša pšenica nije previše cenjena kod inostranih kupaca i ti kupci, ako za to postoji ekonomska opravdanost, radije se odlučuju za kupovinu mađarske pšenice u odnosu na našu.
Ključno je da se nadležno ministarstvo pozabavi pitanjem pšenice. Dva glavna problema su setva nedeklarisanog semena i razvrstavanje pšenice. Rešavanjem problema sa nedeklarisanim semenom, posredno se u određenoj meri i rešava razvrstavanje pšenice tj. pšenica koja će se proizvoditi će biti ujednačenijeg kvaliteta. Naravno, za adekvatno razvrstavanje neophodna je oprema na silosima (više usipnih koševa, dovoljan broj silo ćelija, aparati za brzo određivanje proteina i sl.). Ako bi smo u skorijem vremenskom periodu rešili ova dva problema, naša pšenica bi ponovo postala atraktivna roba na tržištu a samim tim bi i proizvođači imali veće koristi od nje. Takođe, ne treba zaboraviti i najbitniju stvar a to je stimulacija proizvođača da seju kvalitetne sorte pšenice, u vidu subvencija ili nekih drugih vrsta podsticaja.
Коментари
Постави коментар