Na osnovu nezvaničnih podataka, ovog proleća je posejano nešto više suncokreta na našim njivama u odnosu na prošlu godinu. Procene su da je posejano negde oko 250.000 hektara. Suncokret se obično gaji na peskovitim zemljištima, kojih najviše ima u Banatu i na severu Bačke.
Suncokret je zahvalna kultura za uzgoj. Veoma je otporan na temperaturu, tako da ako bi smo ga poredili sa sojom ili kukuruzom, on manje strada u godinama u kojima su ekstremno visoke temperature. Takođe, veoma je pogodan za uzgoj na lošijim zemljištima, gde uz adekvatnu agrotehničku pripremu, može dati solidne prinose. Suncokret je prvenstveno namenjen kao sirovina za uljarsku industriju, međutim ljuska od suncokreta (suncokretova sačma) veoma je pogodna za ishranu životinja, tako da se iz suncokreta može iskoristiti celo zrno. Gledajući unazad nekoliko godina, površine pod kojima se seje suncokret u Srbiji, prvenstveno u AP Vojvodini, su manje više slične. Jedne godine se poseje nešto više, dok sledeće se taj broj malo smanji, prvenstveno u korist ili na štetu kukuruza. Poljoprivrednim proizvođačima je on interesantan za uzgoj, uz mogućnost setve na lošijim zemljištima, iz razloga što se žetva suncokreta odvija tokom avgusta meseca, te proizvođači mogu malo ranije u odnosu na druge kulture da ostvare prihod. U Srbiji je relativno lako plasirati suncokret kao sirovinu, jer postoji dovoljan broj uljara kojima je potrebna sirovina za dalju preradu. Kvalitet suncokreta koji se proizvede u Srbiji je na veoma visokom nivou tj. procenat uljnosti zrna je uvek viši od minimalno propisanih granica. Generalno, suncokret se na većim površinama seje u Srbiji, Mađarskoj, Bugarskoj, Rumuniji, Ukrajini i Rusiji i ove zemlje su nam glavni konkurenti po pitanju kvaliteta i konačne cene tj. pored domaćih otkupljivača (uljara), na cenu suncokreta utiču i faktori koji se dešavaju u navedenim zemljama (suša, velike količine za izvoz i sl.). Ono što predstavlja najveći problem za naše proizvođače je svakako cena, koja nikad nije poznata tokom zasnivanja proizvodnje. Naime, sa suncokretom nije uspostavljen sistem u Srbiji kao što je to slučaj sa šećernom repom tj. proizvođači nemaju garantovanu cenu po kojoj bi uljare otkupljivale zrno, već cena može da varira u odnosu na situaciju na tržištu. Ovakva situacija odbija poljoprivrednike u Srbiji da seju suncokret na većim površinama, jer ne mogu da znaju da li će im suncokret biti isplativ ili ne. Često se dešava da je otkupna cena niska i da jedva pokrije troškove ulaganja koje su poljoprivrednici imali. U poslednjih nekoliko godina pojavile su se inicijative da se ugovara terminska prodaja suncokreta od strane proizvođača tj. da proizvođač pre same setve suncokreta ugovori cenu po kojoj će prodati proizveden suncokret a da ga isporuči na ugovoreno mesto tokom žetve, međutim ovi pokušaji se nisu pokazali previše uspešnim.
Verujem, ukoliko bi naše uljare uspostavile sistem ugovaranja suncokreta po principu ugovaranja šećerne repe, da bi veći broj poljoprivrednika bio zainteresovan za uzgoj ove veoma bitne uljarice. Poljoprivrednici ne traže mnogo. Traže samo sigurnost plasmana i mogućnost kakve-takve zarade.
Suncokret je zahvalna kultura za uzgoj. Veoma je otporan na temperaturu, tako da ako bi smo ga poredili sa sojom ili kukuruzom, on manje strada u godinama u kojima su ekstremno visoke temperature. Takođe, veoma je pogodan za uzgoj na lošijim zemljištima, gde uz adekvatnu agrotehničku pripremu, može dati solidne prinose. Suncokret je prvenstveno namenjen kao sirovina za uljarsku industriju, međutim ljuska od suncokreta (suncokretova sačma) veoma je pogodna za ishranu životinja, tako da se iz suncokreta može iskoristiti celo zrno. Gledajući unazad nekoliko godina, površine pod kojima se seje suncokret u Srbiji, prvenstveno u AP Vojvodini, su manje više slične. Jedne godine se poseje nešto više, dok sledeće se taj broj malo smanji, prvenstveno u korist ili na štetu kukuruza. Poljoprivrednim proizvođačima je on interesantan za uzgoj, uz mogućnost setve na lošijim zemljištima, iz razloga što se žetva suncokreta odvija tokom avgusta meseca, te proizvođači mogu malo ranije u odnosu na druge kulture da ostvare prihod. U Srbiji je relativno lako plasirati suncokret kao sirovinu, jer postoji dovoljan broj uljara kojima je potrebna sirovina za dalju preradu. Kvalitet suncokreta koji se proizvede u Srbiji je na veoma visokom nivou tj. procenat uljnosti zrna je uvek viši od minimalno propisanih granica. Generalno, suncokret se na većim površinama seje u Srbiji, Mađarskoj, Bugarskoj, Rumuniji, Ukrajini i Rusiji i ove zemlje su nam glavni konkurenti po pitanju kvaliteta i konačne cene tj. pored domaćih otkupljivača (uljara), na cenu suncokreta utiču i faktori koji se dešavaju u navedenim zemljama (suša, velike količine za izvoz i sl.). Ono što predstavlja najveći problem za naše proizvođače je svakako cena, koja nikad nije poznata tokom zasnivanja proizvodnje. Naime, sa suncokretom nije uspostavljen sistem u Srbiji kao što je to slučaj sa šećernom repom tj. proizvođači nemaju garantovanu cenu po kojoj bi uljare otkupljivale zrno, već cena može da varira u odnosu na situaciju na tržištu. Ovakva situacija odbija poljoprivrednike u Srbiji da seju suncokret na većim površinama, jer ne mogu da znaju da li će im suncokret biti isplativ ili ne. Često se dešava da je otkupna cena niska i da jedva pokrije troškove ulaganja koje su poljoprivrednici imali. U poslednjih nekoliko godina pojavile su se inicijative da se ugovara terminska prodaja suncokreta od strane proizvođača tj. da proizvođač pre same setve suncokreta ugovori cenu po kojoj će prodati proizveden suncokret a da ga isporuči na ugovoreno mesto tokom žetve, međutim ovi pokušaji se nisu pokazali previše uspešnim.
Verujem, ukoliko bi naše uljare uspostavile sistem ugovaranja suncokreta po principu ugovaranja šećerne repe, da bi veći broj poljoprivrednika bio zainteresovan za uzgoj ove veoma bitne uljarice. Poljoprivrednici ne traže mnogo. Traže samo sigurnost plasmana i mogućnost kakve-takve zarade.
Коментари
Постави коментар