Kako stvari trenutno stoje, ova godina bi trebala da bude izuzetno dobra što se tiče kukuruza, u prinosnom smislu. Naime, u Srbiji je ovog proleća posejano oko 900.000 hektara, što znači da ukoliko bi prosečan rod bio 8 tona po hektaru, Srbija bi proizvela oko 7 miliona tona kukuruza.
Trenutne vremenske prilike su veoma dobre za kukuruz tj. kukuruz je dobio u optimalnim periodima dovoljno kiše. Ukoliko bi pala još jedna ozbiljnija kiša do žetve, mogli bi smo slobodno reći da će ova godina biti jedna od najboljih u prethodnom periodu. Bolesti se pojavljuju sporadično, ali ništa ozbiljno što bi moglo eventualno da ugrozi ukupan rod. Na osnovu svih zapažanja, već danas možemo slobodno reći da ćemo imati dovoljno količina, kako bi se podmirile sve domaće potrebe i kako bi se podmirile potrebe izvoznika. Ostaje samo da se vidi kakva će biti konačna cena kukuruza tokom žetve. Kako sada stvari stoje, na osnovu prognoza i mišljenja relevantnih stručnjaka, bojim se da poljoprivredni proizvođači neće biti zadovoljni sa cenom jer će ona biti dosta niska. Neke cene koje se pominju su u rasponu od 100 do 120 EUR po toni. Ukoliko bi ste danas pitali bilo kog poljoprivrednika koji proizvodi kukuruz da li bi bio zadovoljan sa pomenutim cenama, 99% njih bi vam reklo da ne bi bili zadovoljni, bez obzira na ostvareni prinos. Na žalost, cena nije u domenu ničije kontrole, već isključivo tržišta. Poljoprivrednik može da utiče na to koje će seme sejati, koliko će dati prihrane, koja će hemijska sredstva upotrebljavati i da li će navodnjavati parcele, ali ne može da utiče na cenu. Kao što se da zaključiti, bez obzira koliko vremena, truda i novca poljoprivrednik uložio u proizvodnju kukuruza, ne postoji garancija da će mu se uloženo vratiti tj. isplatiti. Bez obzira na sve, poljoprivrednik mora, uz dobro poznavanje procesa proizvodnje, da bude dovoljno stručan i analitičan i da proceni da li mu se isplati prodavati kukuruz tokom žetve, kada je generalno cena najniža. Ne treba zaboraviti da skoro svaki otkupljivač u Srbiji pruža mogućnost poljoprivredniku da svoj kukuruz stavi na lager i da ga prodaje onda kada mu cena najviše odgovara. Lager kod skladištara je svakako bolja opcija u odnosu na držanje kukuruza u čardacima, jer su troškovi niži (ne treba zaboraviti sve poslove koje se moraju obaviti kako bi se kukuruz držao u čardacima, tj. potrebno je kukuruz u klipu smestiti u čardake pa ga u proleće izvaditi iz čardaka, okruniti ga i otpremiti ga kod prodavca. Takođe ne treba zaboraviti i kaliranje samog kukuruza tj. gubljenje težine uzrokovano gubitkom vlage).
Sve u svemu, verujem da će se ove godine velika većina poljoprivrednika hvaliti sa ostvarenim prinosima kod kukuruza. Međutim nisam ubeđen da će se iko od njih hvaliti cenom za koju su prodali svoj kukuruz tokom žetve. Retke su godine kada se poklopi da se ostvari dobar prinos i visoka cena. Koliko me sećanje služi, samo jednom u proteklih deset godina se tako nešto i dogodilo.
Trenutne vremenske prilike su veoma dobre za kukuruz tj. kukuruz je dobio u optimalnim periodima dovoljno kiše. Ukoliko bi pala još jedna ozbiljnija kiša do žetve, mogli bi smo slobodno reći da će ova godina biti jedna od najboljih u prethodnom periodu. Bolesti se pojavljuju sporadično, ali ništa ozbiljno što bi moglo eventualno da ugrozi ukupan rod. Na osnovu svih zapažanja, već danas možemo slobodno reći da ćemo imati dovoljno količina, kako bi se podmirile sve domaće potrebe i kako bi se podmirile potrebe izvoznika. Ostaje samo da se vidi kakva će biti konačna cena kukuruza tokom žetve. Kako sada stvari stoje, na osnovu prognoza i mišljenja relevantnih stručnjaka, bojim se da poljoprivredni proizvođači neće biti zadovoljni sa cenom jer će ona biti dosta niska. Neke cene koje se pominju su u rasponu od 100 do 120 EUR po toni. Ukoliko bi ste danas pitali bilo kog poljoprivrednika koji proizvodi kukuruz da li bi bio zadovoljan sa pomenutim cenama, 99% njih bi vam reklo da ne bi bili zadovoljni, bez obzira na ostvareni prinos. Na žalost, cena nije u domenu ničije kontrole, već isključivo tržišta. Poljoprivrednik može da utiče na to koje će seme sejati, koliko će dati prihrane, koja će hemijska sredstva upotrebljavati i da li će navodnjavati parcele, ali ne može da utiče na cenu. Kao što se da zaključiti, bez obzira koliko vremena, truda i novca poljoprivrednik uložio u proizvodnju kukuruza, ne postoji garancija da će mu se uloženo vratiti tj. isplatiti. Bez obzira na sve, poljoprivrednik mora, uz dobro poznavanje procesa proizvodnje, da bude dovoljno stručan i analitičan i da proceni da li mu se isplati prodavati kukuruz tokom žetve, kada je generalno cena najniža. Ne treba zaboraviti da skoro svaki otkupljivač u Srbiji pruža mogućnost poljoprivredniku da svoj kukuruz stavi na lager i da ga prodaje onda kada mu cena najviše odgovara. Lager kod skladištara je svakako bolja opcija u odnosu na držanje kukuruza u čardacima, jer su troškovi niži (ne treba zaboraviti sve poslove koje se moraju obaviti kako bi se kukuruz držao u čardacima, tj. potrebno je kukuruz u klipu smestiti u čardake pa ga u proleće izvaditi iz čardaka, okruniti ga i otpremiti ga kod prodavca. Takođe ne treba zaboraviti i kaliranje samog kukuruza tj. gubljenje težine uzrokovano gubitkom vlage).
Sve u svemu, verujem da će se ove godine velika većina poljoprivrednika hvaliti sa ostvarenim prinosima kod kukuruza. Međutim nisam ubeđen da će se iko od njih hvaliti cenom za koju su prodali svoj kukuruz tokom žetve. Retke su godine kada se poklopi da se ostvari dobar prinos i visoka cena. Koliko me sećanje služi, samo jednom u proteklih deset godina se tako nešto i dogodilo.
Коментари
Постави коментар