U prethodnom periodu sam već pisao šta možemo očekivati od soje ove godine a kako se žetva približava, ne bi bilo loše da se još jednom podsetimo. Naime, ova godina, kao što je bilo i očekivano, biće jedna od najboljih godina u poslednje vreme, barem što se tiče soje.
Godina će biti dobra, kako u prinosnom smislu, tako i po cenovnom smislu, barem što se tiče prognoza. Padavine su došle u optimalnom momentu i sada stabljike soje izgledaju izuzetno dobro. Ukoliko nas posluži dobro vreme do kraja septembra, imaćemo dovoljno količina za sopstvene potrebe ali će i određene količine završiti u izvozu. Ne treba napominjati da je naša soja jedna od najboljih u Evropi, jer je skoro sva soja koja se gaji kod nas genetski nemodifikovana. Uz prilično standardan broj površina pod sojom (na osnovu nekih procena taj broj je između 220.000 i 240.000 hektara), uz rod koji u proseku ne bi smeo biti manji od 3,5 t/hektaru, ove godine možemo očekivati ukupan rod od oko 750.000-800.000 tona. Ove količine će podmiriti sve potrebe koje imaju domaće uljare i prerađivači ali takođe sa ovim rodom će biti zadovoljni i izvoznici iz razloga što će biti u mogućnosti da izvezu solidne količine ako ne bude velike cenovne razlike na domaćem i inostranom tržištu. Na današnji dan, rod više nije nepoznanica jer bi morala da se desi neka nezapamćena katastrofa kako bi se ukupan rod umanjio za neki veliki procenat, što, složićemo se, nije previše realno da se dogodi. Ono što predstavlja nepoznanicu je cena ali ovo ne treba da iznenađuje jer se cena nikad ne zna pre žetve tj. cena je najčešće poznata tek nakon završetka iste. Ovu problematiku bi moglo da reši terminsko ugovaranje, ali naši poljoprivrednici, kao ni uljare, još nisu spremni na ovaj potez, jer potencijalno postoji rizik za obe strane (uljare da previše skupo plate soju ili da poljoprivrednici previše jeftino prodaju soju, u odnosu na konačnu tržišnu cenu tokom ili nakon žetve). Na osnovu mišljenja određenih stručnjaka, proizvođači bi mogli ove godine očekivati cenu u rasponu od 35 do 40 din za kg soje (od 300 do 340 EUR/t). Mišljenja su da bi cena u ovom rasponu bila zadovoljavajuća, kako za otkupljivače (uljare, prerađivače, trgovce i izvoznike), tako i za primarne proizvođače, koji bi, uz solidan prinos, mogli da ostvare zadovoljavajuće profite na soji (ovi profiti bi im koliko-toliko popravili ukupne profite, jer na pšenici i nisu ostvarili neke velike zarade).
Sve u svemu, ove godine nas je poslužilo vreme, koje je doprinelo tome da imamo solidan rod soje. Nikako ne treba zaboraviti da je soja veoma bitna kultura i u narednim godinama, potrebno je potencirati njen razvoj tj. potrebno je posejati veći broj površina jer je njen potencijal za preradu i plasman ogroman. Nadležna ministarstva bi trebala da razmišljaju u pravcu prerade te soje, kako bi smo izvozili gotove proizvode a ne sirovine, jer se pokazalo da naši proizvođači mogu da proizvedu izuzetno kvalitetnu soju, koja je veoma cenjena u Evropi.
Godina će biti dobra, kako u prinosnom smislu, tako i po cenovnom smislu, barem što se tiče prognoza. Padavine su došle u optimalnom momentu i sada stabljike soje izgledaju izuzetno dobro. Ukoliko nas posluži dobro vreme do kraja septembra, imaćemo dovoljno količina za sopstvene potrebe ali će i određene količine završiti u izvozu. Ne treba napominjati da je naša soja jedna od najboljih u Evropi, jer je skoro sva soja koja se gaji kod nas genetski nemodifikovana. Uz prilično standardan broj površina pod sojom (na osnovu nekih procena taj broj je između 220.000 i 240.000 hektara), uz rod koji u proseku ne bi smeo biti manji od 3,5 t/hektaru, ove godine možemo očekivati ukupan rod od oko 750.000-800.000 tona. Ove količine će podmiriti sve potrebe koje imaju domaće uljare i prerađivači ali takođe sa ovim rodom će biti zadovoljni i izvoznici iz razloga što će biti u mogućnosti da izvezu solidne količine ako ne bude velike cenovne razlike na domaćem i inostranom tržištu. Na današnji dan, rod više nije nepoznanica jer bi morala da se desi neka nezapamćena katastrofa kako bi se ukupan rod umanjio za neki veliki procenat, što, složićemo se, nije previše realno da se dogodi. Ono što predstavlja nepoznanicu je cena ali ovo ne treba da iznenađuje jer se cena nikad ne zna pre žetve tj. cena je najčešće poznata tek nakon završetka iste. Ovu problematiku bi moglo da reši terminsko ugovaranje, ali naši poljoprivrednici, kao ni uljare, još nisu spremni na ovaj potez, jer potencijalno postoji rizik za obe strane (uljare da previše skupo plate soju ili da poljoprivrednici previše jeftino prodaju soju, u odnosu na konačnu tržišnu cenu tokom ili nakon žetve). Na osnovu mišljenja određenih stručnjaka, proizvođači bi mogli ove godine očekivati cenu u rasponu od 35 do 40 din za kg soje (od 300 do 340 EUR/t). Mišljenja su da bi cena u ovom rasponu bila zadovoljavajuća, kako za otkupljivače (uljare, prerađivače, trgovce i izvoznike), tako i za primarne proizvođače, koji bi, uz solidan prinos, mogli da ostvare zadovoljavajuće profite na soji (ovi profiti bi im koliko-toliko popravili ukupne profite, jer na pšenici i nisu ostvarili neke velike zarade).
Sve u svemu, ove godine nas je poslužilo vreme, koje je doprinelo tome da imamo solidan rod soje. Nikako ne treba zaboraviti da je soja veoma bitna kultura i u narednim godinama, potrebno je potencirati njen razvoj tj. potrebno je posejati veći broj površina jer je njen potencijal za preradu i plasman ogroman. Nadležna ministarstva bi trebala da razmišljaju u pravcu prerade te soje, kako bi smo izvozili gotove proizvode a ne sirovine, jer se pokazalo da naši proizvođači mogu da proizvedu izuzetno kvalitetnu soju, koja je veoma cenjena u Evropi.
Коментари
Постави коментар