Poznajem veliki broj poljoprivrednika koji odbacuju mogućnost setve uljane repice, jer su jednom probali da je gaje, doduše pre više od desetak godina, i imali su jako loša iskustva sa njom, kako u pogledu cene, tako i u pogledu prinosa. Naime, ovi poljoprivrednici su pokušali da gaje uljanu repicu i prinos je bio sasvim solidan, međutim nije bilo pogođeno pravo vreme za vršenje te je postojao veoma veliki rastur. Takođe, ni cena tih godina nije bila na previše visokom nivou te su poljoprivrednici pretrpeli velike štete.
Na sreću, od tada do danas, situacija se znatno promenila i danas veliki broj poljoprivrednika razmišlja o setvi uljane repice jer postoji za to dobra opravdanost. Prvi razlog je svakako to što se uljana repica seje krajem avgusta ili početkom septembra i zbog ovoga je moguće planirati, nakon žetve, setvu i drugih postrnih kultura i na taj način imati dodatni prihod sa iste parcele. Drugi, možda i najbitniji, razlog je to što se žetva uljane repice odvija tokom juna meseca, pre najviših temperatura, tako da je rizik od suše kod uljane repica značajno manji u odnosu na suncokret ili soju. Treći razlog je prinos, koji je veoma respektabilan ako bi smo poredili naše prinose sa prinosima iz ostalih zemalja. Dobar prinos, koji prati relativno dobra cena, garantuje proizvođaču dobru zaradu. Da bi se postigao dobar konačni rezultat, pored setve u optimalnom roku, bitno je izabrati i seme koje je odgovarajuće za naše uslove ali najbitnije je pogoditi pravo vreme za žetvu, kako ne bi dolazilo do pucanja mahuna uljane repice i prosipanja zrna. Ukoliko se ne pogodi pravo vreme za žetvu, rastur može biti izuzetno veliki, čak u nekim slučajevima se može i sama isplativost dovesti u pitanje. U Srbiji se svake godine povećava broj hektara na kojima je posejana uljana repica. Prošle godine, prema određenim procenama, bilo je posejano između 60 i 70.000 hektara. S obzirom da su poljoprivrednici ove godine imali sasvim solidne prinose i ostvarili su korektne zarade, za očekivati je da će se tokom septembra meseca broj hektara pod uljanom repicom povećati u odnosu na prošlu godinu, jer svi preduslovi za to postoje. Treba napomenuti i to da je iskoristivost uljane repice izuzetno visoka, pa pored ulja, koje je osnovni proizvod, od uljane repice se koristi i sačma za ishranu stoke, može se prerađivati u Biodizel ali takođe i med, koji se dobija od nje, ima veoma visoki kvalitet.
Vreme će pokazati da li će uljana repica u Srbiji biti jednako zastupljena, kao što su to recimo soja i suncokret kod kojih se setva svake godine odvija na preko 200.000 hektara. Kao što sam već i napisao, svi preduslovi za uzgoj uljane repice kod nas postoje i velika je verovatnoća da će se broj hektara u narednim godinama samo povećavati i da će dostići druge uljarice. Ovakav scenario bi bio veoma dobar za Srbiju, jer bi smo pored soje, po kojoj smo poznati u celoj Evropi, imali i respektabilne količine uljane repice.
Na sreću, od tada do danas, situacija se znatno promenila i danas veliki broj poljoprivrednika razmišlja o setvi uljane repice jer postoji za to dobra opravdanost. Prvi razlog je svakako to što se uljana repica seje krajem avgusta ili početkom septembra i zbog ovoga je moguće planirati, nakon žetve, setvu i drugih postrnih kultura i na taj način imati dodatni prihod sa iste parcele. Drugi, možda i najbitniji, razlog je to što se žetva uljane repice odvija tokom juna meseca, pre najviših temperatura, tako da je rizik od suše kod uljane repica značajno manji u odnosu na suncokret ili soju. Treći razlog je prinos, koji je veoma respektabilan ako bi smo poredili naše prinose sa prinosima iz ostalih zemalja. Dobar prinos, koji prati relativno dobra cena, garantuje proizvođaču dobru zaradu. Da bi se postigao dobar konačni rezultat, pored setve u optimalnom roku, bitno je izabrati i seme koje je odgovarajuće za naše uslove ali najbitnije je pogoditi pravo vreme za žetvu, kako ne bi dolazilo do pucanja mahuna uljane repice i prosipanja zrna. Ukoliko se ne pogodi pravo vreme za žetvu, rastur može biti izuzetno veliki, čak u nekim slučajevima se može i sama isplativost dovesti u pitanje. U Srbiji se svake godine povećava broj hektara na kojima je posejana uljana repica. Prošle godine, prema određenim procenama, bilo je posejano između 60 i 70.000 hektara. S obzirom da su poljoprivrednici ove godine imali sasvim solidne prinose i ostvarili su korektne zarade, za očekivati je da će se tokom septembra meseca broj hektara pod uljanom repicom povećati u odnosu na prošlu godinu, jer svi preduslovi za to postoje. Treba napomenuti i to da je iskoristivost uljane repice izuzetno visoka, pa pored ulja, koje je osnovni proizvod, od uljane repice se koristi i sačma za ishranu stoke, može se prerađivati u Biodizel ali takođe i med, koji se dobija od nje, ima veoma visoki kvalitet.
Vreme će pokazati da li će uljana repica u Srbiji biti jednako zastupljena, kao što su to recimo soja i suncokret kod kojih se setva svake godine odvija na preko 200.000 hektara. Kao što sam već i napisao, svi preduslovi za uzgoj uljane repice kod nas postoje i velika je verovatnoća da će se broj hektara u narednim godinama samo povećavati i da će dostići druge uljarice. Ovakav scenario bi bio veoma dobar za Srbiju, jer bi smo pored soje, po kojoj smo poznati u celoj Evropi, imali i respektabilne količine uljane repice.
Коментари
Постави коментар