Na prvi pogled, čak i bez dublje analize, možemo se uveriti da se veliki procenat kukuruza nalazi u dobrom stanju. Ako nas posluže vremenske prilike do žetve, a sva je prilika da hoće, možemo očekivati veoma dobar rod kukuruza, jer su vremenski uslovi ove godine bili i više nego dobri.
Proteklog proleća, u Srbiji je bilo posejano oko 900.000 hektara kukuruza, što je značajno manje nego prethodnih nekoliko godina, kada je bilo posejano više od 1.000.000 hektara. Ovom smanjenju je svakako najviše doprinela prošlogodišnja suša, koja je prepolovila rod i generalno, velika većina poljoprivrednika je u kukuruzu ostvarila gubitke. Ove godine, s obzirom na posejane površine, možemo očekivati više od 7 miliona tona kukuruza, što znači da će biti dovoljno količina za domaće potrebe ali takođe će i izvoznici imati pune ruke posla, posebno jer se ne očekuje previše visoka cena u žetvi, ali ćemo se cenom pozabaviti u kasnijem delu ovog teksta. Što se tiče pojave aflatoksina, ove godine se ne očekuje da će ih biti u velikoj meri, već će oni biti samo sporadična pojava. Nikako ne bi smo želeli da se ponovi 2012. godina, kada nam je bila velika većina kukuruza zaražena i kada smo kao pretežno izvozno zemlja, imali ogromnu štetu zato što su nam kupci vraćali kukuruz sa povećanim procentom aflatoksina. Ostaje žal što ništa od te 2012. godine nismo sistemski uradili, kako bi smo proaktivno sprečili pojavu aflatoksina, pa nam svake godine ostaje samo nada da se oni neće pojaviti i da neće ugroziti celokupan rod kukuruza. Ukoliko kao društvo nismo u mogućnosti ništa da uradimo u vezi sprečavanja, mogli smo barem malo više proaktivno razmišljati i osmisliti šta će se raditi sa kukuruzom koji nije pogodan za ljudsku ishranu. Jedan od načina bi bio da se takav kukuruz iskoristi za proizvodnju etanola. Nikako ne bi bilo dobro da se sa ovim potencijalnim problemom bavimo retroaktivno, jer će tada biti kasno. Mnogo je bolje da imamo proaktivan sistem, sa kojim bi bilo definisano šta će se raditi sa neadekvatnim kukuruzom.
Vratimo se sada na cenu. Kao i svake godine, verujem da će i ove godine poljoprivrednici biti nezadovoljni sa cenom, jer ona sigurno neće opravdati njihova očekivanja. Trenutno se pominju cene u rasponu od 13 do 14 din po kg kukuruza a ako bi ste pitali bilo kog proizvođača, rekao bi vam da svaka cena ispod 18 dinara nije prihvatljiva za njega. Opet ćemo imati nesklad između očekivanja proizvođača i tržišta i ovakav scenario će se verovatno ponavljati i u narednim godinama. Kao što sam to već i naveo u nekim od prethodnih tekstova, rešenje za ovu problematiku je terminsko ugovaranje, koje polako počinje da se primenjuje u Srbiji ali je to još daleko od najrazvijenijih zemalja.
Kukuruz je svakako strateška žitarica za Srbiju i svakako treba raditi na tome da on bude sirovina po kojoj je Srbija poznata u svetu. Još nismo iskoristili sve potencijale, jer možemo, pored povećanja površina pod kukuruzom, i dalje da povećavamo prinose tako što ćemo sejati bolje hibride, bolje đubriti zemljište i što ćemo imati više sistema za navodnjavanje.
Proteklog proleća, u Srbiji je bilo posejano oko 900.000 hektara kukuruza, što je značajno manje nego prethodnih nekoliko godina, kada je bilo posejano više od 1.000.000 hektara. Ovom smanjenju je svakako najviše doprinela prošlogodišnja suša, koja je prepolovila rod i generalno, velika većina poljoprivrednika je u kukuruzu ostvarila gubitke. Ove godine, s obzirom na posejane površine, možemo očekivati više od 7 miliona tona kukuruza, što znači da će biti dovoljno količina za domaće potrebe ali takođe će i izvoznici imati pune ruke posla, posebno jer se ne očekuje previše visoka cena u žetvi, ali ćemo se cenom pozabaviti u kasnijem delu ovog teksta. Što se tiče pojave aflatoksina, ove godine se ne očekuje da će ih biti u velikoj meri, već će oni biti samo sporadična pojava. Nikako ne bi smo želeli da se ponovi 2012. godina, kada nam je bila velika većina kukuruza zaražena i kada smo kao pretežno izvozno zemlja, imali ogromnu štetu zato što su nam kupci vraćali kukuruz sa povećanim procentom aflatoksina. Ostaje žal što ništa od te 2012. godine nismo sistemski uradili, kako bi smo proaktivno sprečili pojavu aflatoksina, pa nam svake godine ostaje samo nada da se oni neće pojaviti i da neće ugroziti celokupan rod kukuruza. Ukoliko kao društvo nismo u mogućnosti ništa da uradimo u vezi sprečavanja, mogli smo barem malo više proaktivno razmišljati i osmisliti šta će se raditi sa kukuruzom koji nije pogodan za ljudsku ishranu. Jedan od načina bi bio da se takav kukuruz iskoristi za proizvodnju etanola. Nikako ne bi bilo dobro da se sa ovim potencijalnim problemom bavimo retroaktivno, jer će tada biti kasno. Mnogo je bolje da imamo proaktivan sistem, sa kojim bi bilo definisano šta će se raditi sa neadekvatnim kukuruzom.
Vratimo se sada na cenu. Kao i svake godine, verujem da će i ove godine poljoprivrednici biti nezadovoljni sa cenom, jer ona sigurno neće opravdati njihova očekivanja. Trenutno se pominju cene u rasponu od 13 do 14 din po kg kukuruza a ako bi ste pitali bilo kog proizvođača, rekao bi vam da svaka cena ispod 18 dinara nije prihvatljiva za njega. Opet ćemo imati nesklad između očekivanja proizvođača i tržišta i ovakav scenario će se verovatno ponavljati i u narednim godinama. Kao što sam to već i naveo u nekim od prethodnih tekstova, rešenje za ovu problematiku je terminsko ugovaranje, koje polako počinje da se primenjuje u Srbiji ali je to još daleko od najrazvijenijih zemalja.
Kukuruz je svakako strateška žitarica za Srbiju i svakako treba raditi na tome da on bude sirovina po kojoj je Srbija poznata u svetu. Još nismo iskoristili sve potencijale, jer možemo, pored povećanja površina pod kukuruzom, i dalje da povećavamo prinose tako što ćemo sejati bolje hibride, bolje đubriti zemljište i što ćemo imati više sistema za navodnjavanje.
Коментари
Постави коментар