Ove godine, svedoci smo izuzetnog prinosa soje, skoro na svim terenima u Srbiji. Soja predstavlja izuzetno važnu uljaricu iz razloga što je iskoristiva u velikom broju industrija.
U zavisnosti od regiona do regiona, prinos soje je ove godine bio iznad proseka. U Južnoj Bačkoj, u kojoj se gaji i najviše soje, prinosi dostižu i do 4,5 t hektaru, što predstavlja izuzetno dobar rezultat. Naime, kao što je poznato, ove godine prema nezvaničnim procenama, posejano je više od 230.000 hektara soje u Srbiji i kada se ovaj broj pomnoži sa nekim prosečnim rodom, dolazimo do ukupnog rezultata od preko 800.000 tona soje. Ovakav rod znači da će biti i više nego dovoljno soje za domaće potrebe ali će jedan dobar deo završiti u izvozu. Razlozi za ovako dobar rod su svakako vremenski uslovi, koji su bili izuzetno pogodni za uzgoj soje. Ove godine smo imali dovoljno padavina i što je još bitnije, te padavine su došle u pravom trenutku za razvoj biljaka soje. Naravno, sve ovo ne bi bilo moguće da poljoprivrednici nisu primenili pravilnu agrotehniku, što su sejali kvalitetno seme i što su vremenski uslovi takođe bili pogodni kada se vršilo košenje soje. I dalje najveću vrednost predstavlja to što se u Srbiji gaji 99,5% NON GMO (genetski nemodifikovane) soje, što znači da je naša soja najkvalitetnija u Evropi. Sve ovo značajno uliva nadu da će soja, uz kukuruz, u narednim godinama postati strateški važna poljoprivredna kultura, na kojoj će se zasnivati prerađivačka industrija. Velika je verovatnoća da će se broj površina pod sojom iz godine u godinu povećavati, pod uslovom da se u skladu sa ovim povećanjem razvija i domaća prerađivačka industrija. Trenutna je situacija takva da domaći prerađivači nisu u mogućnosti da prerade ukupan rod soje, te zrno soje mora završiti u izvozu. Bilo bi mnogo bolje, kako za poljoprivrednike, tako i za nacionalni budžet, ukoliko bi smo bili u mogućnosti da preradimo celokupne domaće količine soje i da te prerađevine izvozimo kao gotove proizvode. Na ovaj način bi smo ostvarili značajne razlike u ceni a time bi jačala i domaća poljoprivreda. Ali vratimo se na osnovnu temu ovog teksta a to je rekordni prinos. Generalno gledano, što se tiče prinosa, može se reći da su naši poljoprivrednici dostigli neki maksimum u pogledu sorata soje koje se gaje tj. nije realno očekivati u narednim godinama, da se seje NON GMO soja koja može da da mnogo veći prinos od 5 tona po hektaru. Ono što predstavlja opasnost za našu soju je svakako mogućnost da se dozvoli uzgoj GMO soje, koja potencijalno može da da veće prinose, ali onda bi smo izgubili status koji imamo sada a to je da je naša soja najkvalitetnija i da je sva NON GMO. Treba raditi na tome da i dalje ostanemo zemlja koja gaji NON GMO soju jer je to ono što najbolje znamo da radimo.
Verujem da će preovladati svest kod nadležnih institucija, kako bi smo i dalje imali rekordne prinose soje, koja nije genetski modifikovana. Ako smo u nečemu dobri, onda je to svakako proizvodnja soje i ne smemo da bacimo sve u vodu ono što su prethodne generacije stvarali. Moramo da težimo da nadogradimo ono što nam je dato u nasleđe…
U zavisnosti od regiona do regiona, prinos soje je ove godine bio iznad proseka. U Južnoj Bačkoj, u kojoj se gaji i najviše soje, prinosi dostižu i do 4,5 t hektaru, što predstavlja izuzetno dobar rezultat. Naime, kao što je poznato, ove godine prema nezvaničnim procenama, posejano je više od 230.000 hektara soje u Srbiji i kada se ovaj broj pomnoži sa nekim prosečnim rodom, dolazimo do ukupnog rezultata od preko 800.000 tona soje. Ovakav rod znači da će biti i više nego dovoljno soje za domaće potrebe ali će jedan dobar deo završiti u izvozu. Razlozi za ovako dobar rod su svakako vremenski uslovi, koji su bili izuzetno pogodni za uzgoj soje. Ove godine smo imali dovoljno padavina i što je još bitnije, te padavine su došle u pravom trenutku za razvoj biljaka soje. Naravno, sve ovo ne bi bilo moguće da poljoprivrednici nisu primenili pravilnu agrotehniku, što su sejali kvalitetno seme i što su vremenski uslovi takođe bili pogodni kada se vršilo košenje soje. I dalje najveću vrednost predstavlja to što se u Srbiji gaji 99,5% NON GMO (genetski nemodifikovane) soje, što znači da je naša soja najkvalitetnija u Evropi. Sve ovo značajno uliva nadu da će soja, uz kukuruz, u narednim godinama postati strateški važna poljoprivredna kultura, na kojoj će se zasnivati prerađivačka industrija. Velika je verovatnoća da će se broj površina pod sojom iz godine u godinu povećavati, pod uslovom da se u skladu sa ovim povećanjem razvija i domaća prerađivačka industrija. Trenutna je situacija takva da domaći prerađivači nisu u mogućnosti da prerade ukupan rod soje, te zrno soje mora završiti u izvozu. Bilo bi mnogo bolje, kako za poljoprivrednike, tako i za nacionalni budžet, ukoliko bi smo bili u mogućnosti da preradimo celokupne domaće količine soje i da te prerađevine izvozimo kao gotove proizvode. Na ovaj način bi smo ostvarili značajne razlike u ceni a time bi jačala i domaća poljoprivreda. Ali vratimo se na osnovnu temu ovog teksta a to je rekordni prinos. Generalno gledano, što se tiče prinosa, može se reći da su naši poljoprivrednici dostigli neki maksimum u pogledu sorata soje koje se gaje tj. nije realno očekivati u narednim godinama, da se seje NON GMO soja koja može da da mnogo veći prinos od 5 tona po hektaru. Ono što predstavlja opasnost za našu soju je svakako mogućnost da se dozvoli uzgoj GMO soje, koja potencijalno može da da veće prinose, ali onda bi smo izgubili status koji imamo sada a to je da je naša soja najkvalitetnija i da je sva NON GMO. Treba raditi na tome da i dalje ostanemo zemlja koja gaji NON GMO soju jer je to ono što najbolje znamo da radimo.
Verujem da će preovladati svest kod nadležnih institucija, kako bi smo i dalje imali rekordne prinose soje, koja nije genetski modifikovana. Ako smo u nečemu dobri, onda je to svakako proizvodnja soje i ne smemo da bacimo sve u vodu ono što su prethodne generacije stvarali. Moramo da težimo da nadogradimo ono što nam je dato u nasleđe…
Коментари
Постави коментар