Nakon završetka poljoprivredne sezone, koja se ove godine završila znatno ranije u odnosu na prethodne godine, pravo je vreme da se svedu računi i da se utvrdi da li su ostvarene neke zarade ili se poslovalo sa gubitkom. Pravnim licima tj. firmama svođenje računa ne predstavlja problem, jer one imaju zakonsku obavezu da vode poslovne knjige, bilo samostalno ili preko neke računovodstvene agencije. Kod poljoprivrednika to nije slučaj tj. nije moguće lako doći do zaključka da li je neko gazdinstvo poslovalo pozitivno ili ne.
Poslednjih dana se po medijima pominju neke nezvanične informacije da će poljoprivrednici od 2020. godine imati obavezu da vode poslovne knjige. Lično smatram da bi ovo bio još jedan namet poljoprivrednicima, koji bi ih koštao preko 500 EUR godišnje (troškovi vođenja knjiga kod agencija koje pružaju ove usluge) a ovde ne računam vreme koje bi se potrošilo za odlaske u agenciju i za pribavljanje svih dokumenata. Bilo kako bilo, ostaje da se vidi da li će ovo biti nametnuto poljoprivrednicima ili ne. Mišljenja sam da bi se ovaj sistem mogao prilagoditi tako da od njega imaju korist, kako državne institucije, tako i sami poljoprivrednici. Radi se naime o elektronskoj knjizi polja, koja u mnogome može da olakša rad poljoprivrednicima a određene izveštaje iz te knjige bi mogle da koriste i državne institucije, prvenstveno za statističke podatke, koji su na današnji dan nedovoljno dobri. Kako ne bi došlo do bilo kakvog nerazumevanja, elektronske knjige polja nisu sistemi za računovodstvo, već prvenstveno alat sa kojim poljoprivrednik može na najbolji način da upravlja sa svojom proizvodnjom ali što je još bitnije, da prati rezultate svoga rada. U elektronske knjige bi se upisivali svi relevantni podaci, koji utiču na konačnu kalkulaciju troškova proizvodnje određene ratarske ili povrtarske kulture a svakako su najbitniji podaci koji se odnose na utrošen rad, utrošeno gorivo, količina uloženog repromaterijala, plaćene usluge i sl. Na ovaj način kada se znaju svi troškovi, nakon žetve i utvrđivanja ukupnog prinosa, veoma lako se može doći do kalkulacije koliko je određena kultura bila profitabilna. Takođe, kada se znaju troškovi proizvodnje, lakše se mogu doneti odluke koje se odnose na to da li ostaviti određenu robu na lageru ili je prodavati za vreme žetve. Što se tiče državnih institucija, one ne bi trebale da imaju uvid u sve podatke koje se nalaze u elektronskoj knjizi polja, već samo one podatke koje se odnose na broj hektara koje obrađuje određeno gazdinstvo i setvenu strukturu. Sa ovim podacima, nadležne državne institucije bi imale veoma kvalitetne podatke za statistiku ali što je još bitnije, na osnovu ovih podataka bi se mogle zasnivati određeni podsticaji jer bi se veoma lako došlo do zaključka da li nečega ima previše ili premalo.
Pošto je jedan od glavnih ciljeva ove Vlade digitalizacija u svim oblastima i smanjivanje nepotrebne birokratije, iskreno se nadam da se poljoprivrednicima neće nametati neka rešenja od kojih oni ne bi imali velike koristi. Smatram da je bolje da se osmisli određen sistem, bilo preko elektronskih knjiga polja i sl., od kog bi imali koristi svi i koji bi doprineo tome da se naša poljoprivreda podigne na viši nivo.
Poslednjih dana se po medijima pominju neke nezvanične informacije da će poljoprivrednici od 2020. godine imati obavezu da vode poslovne knjige. Lično smatram da bi ovo bio još jedan namet poljoprivrednicima, koji bi ih koštao preko 500 EUR godišnje (troškovi vođenja knjiga kod agencija koje pružaju ove usluge) a ovde ne računam vreme koje bi se potrošilo za odlaske u agenciju i za pribavljanje svih dokumenata. Bilo kako bilo, ostaje da se vidi da li će ovo biti nametnuto poljoprivrednicima ili ne. Mišljenja sam da bi se ovaj sistem mogao prilagoditi tako da od njega imaju korist, kako državne institucije, tako i sami poljoprivrednici. Radi se naime o elektronskoj knjizi polja, koja u mnogome može da olakša rad poljoprivrednicima a određene izveštaje iz te knjige bi mogle da koriste i državne institucije, prvenstveno za statističke podatke, koji su na današnji dan nedovoljno dobri. Kako ne bi došlo do bilo kakvog nerazumevanja, elektronske knjige polja nisu sistemi za računovodstvo, već prvenstveno alat sa kojim poljoprivrednik može na najbolji način da upravlja sa svojom proizvodnjom ali što je još bitnije, da prati rezultate svoga rada. U elektronske knjige bi se upisivali svi relevantni podaci, koji utiču na konačnu kalkulaciju troškova proizvodnje određene ratarske ili povrtarske kulture a svakako su najbitniji podaci koji se odnose na utrošen rad, utrošeno gorivo, količina uloženog repromaterijala, plaćene usluge i sl. Na ovaj način kada se znaju svi troškovi, nakon žetve i utvrđivanja ukupnog prinosa, veoma lako se može doći do kalkulacije koliko je određena kultura bila profitabilna. Takođe, kada se znaju troškovi proizvodnje, lakše se mogu doneti odluke koje se odnose na to da li ostaviti određenu robu na lageru ili je prodavati za vreme žetve. Što se tiče državnih institucija, one ne bi trebale da imaju uvid u sve podatke koje se nalaze u elektronskoj knjizi polja, već samo one podatke koje se odnose na broj hektara koje obrađuje određeno gazdinstvo i setvenu strukturu. Sa ovim podacima, nadležne državne institucije bi imale veoma kvalitetne podatke za statistiku ali što je još bitnije, na osnovu ovih podataka bi se mogle zasnivati određeni podsticaji jer bi se veoma lako došlo do zaključka da li nečega ima previše ili premalo.
Pošto je jedan od glavnih ciljeva ove Vlade digitalizacija u svim oblastima i smanjivanje nepotrebne birokratije, iskreno se nadam da se poljoprivrednicima neće nametati neka rešenja od kojih oni ne bi imali velike koristi. Smatram da je bolje da se osmisli određen sistem, bilo preko elektronskih knjiga polja i sl., od kog bi imali koristi svi i koji bi doprineo tome da se naša poljoprivreda podigne na viši nivo.
Коментари
Постави коментар