Verujem da ste putem medija imali priliku da čujete kako je trenutno nizak vodostaj Dunava i da izvoz rečnim putem ne funkcioniše. Problemi sa niskim vodostajem traju od avgusta i od tada je gotovo zaustavljen izvoz poljoprivrednih proizvoda.
Ovakva situacija ne ide nikome na ruku, počev od izvoznika, skladištara pa sve do samih poljoprivrednika. Izvoznicima, logično, ne ide na ruku zato što ne mogu realizovati svoje ugovorene izvozne poslove i trpe veliku štetu. Skladištari su ograničeni sa prostorom i više nemaju mesta da skladište tržišne viškove. Manjak skladišnog prostora doprineo je tome da otkupljivači, od kojih su velika većina i skladištari, otkupe manje robe, jer su popunili svoje skladišne kapacitete sa sojom, pa sada nemaju mesta za otkup kukuruza a sve zbog toga što se uskladištena roba ne može otpremiti u luke. U ovom momentu funkcioniše samo izvoz železničkim i kamionskim putem, što znatno povećava troškove i smanjuje izvozne kapacitete. Železnica i kamioni nisu dovoljna alternativa da bi se nadomestio problem koji je napravio nizak vodostaj. Kamioni su prilično fleksibilni sa logističkog aspekta, ali mana im je to što je mala nosivost i veliki troškovi prevoza. Železnica nema problem sa nosivošću, ali kao što nam je poznato, ne možemo se pohvaliti modernom železničkom infrastrukturom, pa kada se sve sabere i oduzme, dolazimo do zaključka da železnica i nije neka alternativa. Što se tiče poljoprivrednika, oni imaju indirektne posledice niskog vodostaja tj. zbog ograničenog izvoza, cene žitarica i uljarica na domaćem tržištu su u padu, iz razloga velike ponude i manjka skladišnih prostora. Sve dok bude postojao problem sa izvozom, poljoprivrednici se ne mogu nadati višim cenama za svoje proizvode. Trenutno, kao jedna od najboljih opcija koju poljoprivrednici imaju na raspolaganju je svakako sopstveni lager. Ukoliko poljoprivrednik može da uskladišti proizvedenu soju ili kukuruz u sopstvenom skladištu, potencijalno može uraditi dobar posao tj. može se nadati da će u kasnijem periodu ove godine, ili početkom naredne, doći do rasta cena i samim tim svoje proizvode prodati po boljim uslovima. Prognoze govore da će se nivo Dunava podići tokom oktobra ili novembra meseca i samim tim će se omogućiti i izvoz. Naravno, ovo se ne može sa sigurnošću tvrditi da će tako i biti ali po dostupnim podacima, postoji šansa da se to dogodi. Čim pre se podigne vodostaj Dunava, tim pre će svi imati manje štete. Ne treba zaboraviti da smo prošle godine imali izuzetno lošu godinu, posebno sa aspekta prinosa, tako da nam nikako ne bi trebala još jedna loša godina. Ako je za utehu, ove godine smo imali veoma dobre prinose ali i dosta niske nivoe cena poljoprivrednih proizvoda.
Kao što se da lako zaključiti, zbog niskog vodostaja, trpi cela naša poljoprivreda. Nizak vodostaj je viša sila i praktično ne možemo ništa uraditi kako bi smo rešili ovaj problem. Ostaje nam samo nada da će se vodostaj podići do kraja godine, kako bi smo koliko-toliko spasili ovu agro godinu.
Ovakva situacija ne ide nikome na ruku, počev od izvoznika, skladištara pa sve do samih poljoprivrednika. Izvoznicima, logično, ne ide na ruku zato što ne mogu realizovati svoje ugovorene izvozne poslove i trpe veliku štetu. Skladištari su ograničeni sa prostorom i više nemaju mesta da skladište tržišne viškove. Manjak skladišnog prostora doprineo je tome da otkupljivači, od kojih su velika većina i skladištari, otkupe manje robe, jer su popunili svoje skladišne kapacitete sa sojom, pa sada nemaju mesta za otkup kukuruza a sve zbog toga što se uskladištena roba ne može otpremiti u luke. U ovom momentu funkcioniše samo izvoz železničkim i kamionskim putem, što znatno povećava troškove i smanjuje izvozne kapacitete. Železnica i kamioni nisu dovoljna alternativa da bi se nadomestio problem koji je napravio nizak vodostaj. Kamioni su prilično fleksibilni sa logističkog aspekta, ali mana im je to što je mala nosivost i veliki troškovi prevoza. Železnica nema problem sa nosivošću, ali kao što nam je poznato, ne možemo se pohvaliti modernom železničkom infrastrukturom, pa kada se sve sabere i oduzme, dolazimo do zaključka da železnica i nije neka alternativa. Što se tiče poljoprivrednika, oni imaju indirektne posledice niskog vodostaja tj. zbog ograničenog izvoza, cene žitarica i uljarica na domaćem tržištu su u padu, iz razloga velike ponude i manjka skladišnih prostora. Sve dok bude postojao problem sa izvozom, poljoprivrednici se ne mogu nadati višim cenama za svoje proizvode. Trenutno, kao jedna od najboljih opcija koju poljoprivrednici imaju na raspolaganju je svakako sopstveni lager. Ukoliko poljoprivrednik može da uskladišti proizvedenu soju ili kukuruz u sopstvenom skladištu, potencijalno može uraditi dobar posao tj. može se nadati da će u kasnijem periodu ove godine, ili početkom naredne, doći do rasta cena i samim tim svoje proizvode prodati po boljim uslovima. Prognoze govore da će se nivo Dunava podići tokom oktobra ili novembra meseca i samim tim će se omogućiti i izvoz. Naravno, ovo se ne može sa sigurnošću tvrditi da će tako i biti ali po dostupnim podacima, postoji šansa da se to dogodi. Čim pre se podigne vodostaj Dunava, tim pre će svi imati manje štete. Ne treba zaboraviti da smo prošle godine imali izuzetno lošu godinu, posebno sa aspekta prinosa, tako da nam nikako ne bi trebala još jedna loša godina. Ako je za utehu, ove godine smo imali veoma dobre prinose ali i dosta niske nivoe cena poljoprivrednih proizvoda.
Kao što se da lako zaključiti, zbog niskog vodostaja, trpi cela naša poljoprivreda. Nizak vodostaj je viša sila i praktično ne možemo ništa uraditi kako bi smo rešili ovaj problem. Ostaje nam samo nada da će se vodostaj podići do kraja godine, kako bi smo koliko-toliko spasili ovu agro godinu.
Коментари
Постави коментар