Ne znam da li ste imali priliku da čujete vest, koja se odnosi na besplatno osiguranje useva za poljoprivrednike? Ova tema se pominjala u medijima u prethodnom periodu tj. bilo je reči o njoj na jednoj konferenciji osiguranja. Ostaje da se vidi da li će se naći model finansiranja koji bi mogao da podrži ovu ideju.
Kao što je poznato, poljoprivrednici u Srbiji nisu previše skloni tome da osiguravaju svoje parcele. Po nekim podacima, samo 10% poljoprivrednika osigurava svoje parcele od osnovnih rizika. Razlozi za ovako mali procenat osiguranja su raznorazni a najčešće se pominje nepoverenje u osiguravajuće kuće i nedovoljna nadoknada štete kada se ona dogodi. Sada se nećemo baviti osiguravajućim kućama, njihovim ponudama, načinom poslovanja i procenom štete, već ćemo se baviti poljoprivrednicima. Ne ulazeći u razloge zbog čega određeni poljoprivrednik ne želi da osigura svoje parcele, lako možemo zaključiti da svest o osiguranju kod poljoprivrednika nije na dovoljno visokom nivou. Povećanje svesti se može uraditi na dva načina; uvođenjem obaveznog osiguranja za sva gazdinstva koja se bave povrtarstvom, ratarstvom, voćarstvom i sl., što će za posledicu imati dodatne troškove i namete za poljoprivrednike i stvoriće određeno nezadovoljstvo ili se to može uraditi na postepen način tj. da se poljoprivrednicima podigne svest koliko je osiguranje bitno i da to oni samostalno urade. Trenutno u Srbiji ne postoji obaveza osiguranja useva tj. svaki poljoprivrednik samostalno odlučuje da li će osigurati svoje parcele ili ne. Uz sve napore nadležnih ministarstva, u smislu subvencija za osiguranje, procenat osiguranih površina se u prethodnom periodu povećao ali je on i dalje mali u odnosu na razvijene zemlje. Da li bi vredelo probati sa besplatnim osiguranjem jedne godine? Verovatno da bi, samo ostaje pitanje da li bi to dugoročno bilo dobro rešenje? Verovatno da ne bi, jer bi poljoprivrednici očekivali besplatno osiguranje i za sve naredne godine. Lično smatram da bi trenutno najbolje rešenje bilo da se napravi model, u kome bi svi učesnici u lancu imali određene benefite, od poljoprivrednika, preko osiguravajućih kuća, pa sve do nadležnih ministarstava. Kod poljoprivrednika je potrebno podići svest i edukovati ih jer oni generalno nemaju dovoljno informacija o osiguranju. Osiguravajuće kuće treba stimulisati da svoje ponude prilagode poljoprivrednicima, da imaju brzu intervenciju i da imaju realne procene kada nastane šteta, što će posredno povećati poverenje kod poljoprivrednika. Nadležno ministarstvo može da zadrži trenutni nivo subvencija za osiguranje, bez podizanja istih, iz razloga što su one na današnji dan sasvim korektne. Rešenje je svakako dijalog između relevantnih predstavnika osiguravajućih kuća, poljoprivrednika i nadležnih ministarstava u cilju prihvatanja osiguranja kao dobre opcije.
Na kraju, poslužiću se jednom izrekom koja se odnosi na osiguranje. Osiguranje je kao kišobran; ono ne može da spreči kišu, ali može da ublaži njene posledice. Ovo je suština koju poljoprivrednici moraju da shvate tj. ne smeju sebi da dozvole da imaju štetu na usevima, u koje su uložili određen novac i vreme. Premije osiguranja nisu velike i svakako je preporuka da se osigurava što više površina, zarad sopstvene sigurnosti.
Kao što je poznato, poljoprivrednici u Srbiji nisu previše skloni tome da osiguravaju svoje parcele. Po nekim podacima, samo 10% poljoprivrednika osigurava svoje parcele od osnovnih rizika. Razlozi za ovako mali procenat osiguranja su raznorazni a najčešće se pominje nepoverenje u osiguravajuće kuće i nedovoljna nadoknada štete kada se ona dogodi. Sada se nećemo baviti osiguravajućim kućama, njihovim ponudama, načinom poslovanja i procenom štete, već ćemo se baviti poljoprivrednicima. Ne ulazeći u razloge zbog čega određeni poljoprivrednik ne želi da osigura svoje parcele, lako možemo zaključiti da svest o osiguranju kod poljoprivrednika nije na dovoljno visokom nivou. Povećanje svesti se može uraditi na dva načina; uvođenjem obaveznog osiguranja za sva gazdinstva koja se bave povrtarstvom, ratarstvom, voćarstvom i sl., što će za posledicu imati dodatne troškove i namete za poljoprivrednike i stvoriće određeno nezadovoljstvo ili se to može uraditi na postepen način tj. da se poljoprivrednicima podigne svest koliko je osiguranje bitno i da to oni samostalno urade. Trenutno u Srbiji ne postoji obaveza osiguranja useva tj. svaki poljoprivrednik samostalno odlučuje da li će osigurati svoje parcele ili ne. Uz sve napore nadležnih ministarstva, u smislu subvencija za osiguranje, procenat osiguranih površina se u prethodnom periodu povećao ali je on i dalje mali u odnosu na razvijene zemlje. Da li bi vredelo probati sa besplatnim osiguranjem jedne godine? Verovatno da bi, samo ostaje pitanje da li bi to dugoročno bilo dobro rešenje? Verovatno da ne bi, jer bi poljoprivrednici očekivali besplatno osiguranje i za sve naredne godine. Lično smatram da bi trenutno najbolje rešenje bilo da se napravi model, u kome bi svi učesnici u lancu imali određene benefite, od poljoprivrednika, preko osiguravajućih kuća, pa sve do nadležnih ministarstava. Kod poljoprivrednika je potrebno podići svest i edukovati ih jer oni generalno nemaju dovoljno informacija o osiguranju. Osiguravajuće kuće treba stimulisati da svoje ponude prilagode poljoprivrednicima, da imaju brzu intervenciju i da imaju realne procene kada nastane šteta, što će posredno povećati poverenje kod poljoprivrednika. Nadležno ministarstvo može da zadrži trenutni nivo subvencija za osiguranje, bez podizanja istih, iz razloga što su one na današnji dan sasvim korektne. Rešenje je svakako dijalog između relevantnih predstavnika osiguravajućih kuća, poljoprivrednika i nadležnih ministarstava u cilju prihvatanja osiguranja kao dobre opcije.
Na kraju, poslužiću se jednom izrekom koja se odnosi na osiguranje. Osiguranje je kao kišobran; ono ne može da spreči kišu, ali može da ublaži njene posledice. Ovo je suština koju poljoprivrednici moraju da shvate tj. ne smeju sebi da dozvole da imaju štetu na usevima, u koje su uložili određen novac i vreme. Premije osiguranja nisu velike i svakako je preporuka da se osigurava što više površina, zarad sopstvene sigurnosti.
Коментари
Постави коментар