Na osnovu podataka jednog domaćeg renomiranog udruženja, u jesen je u Srbiji posejano 620.000 hektara pšenice i oko 45.000 hektara uljane repice. Sami podaci nam govore da su površine pod pšenicom i uljanom repicom na sličnom nivou kao i prošle proizvodne godine. Međutim, potrebno je obratiti pažnju na to kakav ćemo kvalitet i kvantitet, prvenstveno kod pšenice, dobiti tokom žetve.
Što se tiče kvaliteta, već sada je jasno da naša pšenica neće biti ujednačenog kvaliteta, iz razloga što je posejana velika količina nedeklarisanog semena. Ovaj problem se vuče već decenijama u nazad i kako sada stvari stoje, nije verovatno da će se u dogledno vreme on rešiti. Potrebno je uložiti dosta vremena, kao i sredstava, kako bi Srbija postala poznata po proizvodnji kvalitetne pšenice. Neke države su to rešile na prilično elegantan način a jedan od njih je svakako nemogućnost dobijanja subvencija ukoliko se seje nedeklarisano seme. Takođe, ne treba zaboraviti i faktor stimulacije za proizvođače tj. potrebno je pronaći način da se stimuliše proizvodnja kvalitetnih sorti pšenice. Uz stimulaciju proizvođača, mora se obratiti pažnja i na otkupljivače i skladištare, kako bi oni imali svu neophodnu aparaturu i infrastrukturu za brzu analizu kvaliteta pšenice i mogućnost razvrstavanja iste. Ukoliko bi smo imali sve gore navedene uslove (dobijanje subvencija samo za deklarisano seme, stimulacija za proizvodnju kvalitetne pšenice, adekvatna skladišna infrastruktura…) za veoma kratko vreme bi smo mogli postati poznati kao dobri proizvođači pšenice, kao što smo to danas sa kukuruzom i sojom. Uz kvalitet pšenice, ove godine ne smemo zaboraviti i sam kvantitet pšenice koji ćemo dobiti. Naime, zbog sušne jeseni i nedovoljnog broja padavina, veliki procenat setve je obavljen van optimalnog agro roka. I ona pšenica koja je posejana u optimalnom roku, u suvo zemljište, biće oštećena na neki način, najverovatnije smanjenjem budućeg prinosa. Na žalost, prošla jesen je veoma pogodovala žetvi soje i kukuruza, ali je bila veoma loša za setvu pšenice, ječma i uljane repice. Videćemo tokom juna i jula meseca kakvi će biti prinosi ali za sada nam stvari baš ne idu na ruku. Što se tiče uljane repice, sa njom nemamo izazova što se tiče kvaliteta. Naša uljana repica je generalno dobra a to je prvenstveno zbog adekvatnog zemljišta i kvaliteta semena. Kao i kod pšenice, isti problem sa setvom je postojao i kod uljane repice. Početni podaci su ukazivali na to da će u Srbiji biti posejano između 60 i 70.000 hektara, ali zbog nedostatka vlage u zemljištu, dobar deo uljane repice je presejavan, kako bi se smanjila šteta.
Ako budemo imali dobro proleće, sa aspekta dovoljnog broja padavina i adekvatne temperature, možemo se nadati da ćemo ostvariti kakve-takve rezultate ove godine. Optimalni vremenski uslovi u proleće biće jednako bitni, kako za jesenje kulture, tako i za prolećne kulture. Nada mora da postoji ali nije realno da ćemo ove godine ostvariti prošlogodišnje rezultate, jer na žalost, osnovni preduslovi kod pšenice i uljane repice nisu ispunjeni.
Što se tiče kvaliteta, već sada je jasno da naša pšenica neće biti ujednačenog kvaliteta, iz razloga što je posejana velika količina nedeklarisanog semena. Ovaj problem se vuče već decenijama u nazad i kako sada stvari stoje, nije verovatno da će se u dogledno vreme on rešiti. Potrebno je uložiti dosta vremena, kao i sredstava, kako bi Srbija postala poznata po proizvodnji kvalitetne pšenice. Neke države su to rešile na prilično elegantan način a jedan od njih je svakako nemogućnost dobijanja subvencija ukoliko se seje nedeklarisano seme. Takođe, ne treba zaboraviti i faktor stimulacije za proizvođače tj. potrebno je pronaći način da se stimuliše proizvodnja kvalitetnih sorti pšenice. Uz stimulaciju proizvođača, mora se obratiti pažnja i na otkupljivače i skladištare, kako bi oni imali svu neophodnu aparaturu i infrastrukturu za brzu analizu kvaliteta pšenice i mogućnost razvrstavanja iste. Ukoliko bi smo imali sve gore navedene uslove (dobijanje subvencija samo za deklarisano seme, stimulacija za proizvodnju kvalitetne pšenice, adekvatna skladišna infrastruktura…) za veoma kratko vreme bi smo mogli postati poznati kao dobri proizvođači pšenice, kao što smo to danas sa kukuruzom i sojom. Uz kvalitet pšenice, ove godine ne smemo zaboraviti i sam kvantitet pšenice koji ćemo dobiti. Naime, zbog sušne jeseni i nedovoljnog broja padavina, veliki procenat setve je obavljen van optimalnog agro roka. I ona pšenica koja je posejana u optimalnom roku, u suvo zemljište, biće oštećena na neki način, najverovatnije smanjenjem budućeg prinosa. Na žalost, prošla jesen je veoma pogodovala žetvi soje i kukuruza, ali je bila veoma loša za setvu pšenice, ječma i uljane repice. Videćemo tokom juna i jula meseca kakvi će biti prinosi ali za sada nam stvari baš ne idu na ruku. Što se tiče uljane repice, sa njom nemamo izazova što se tiče kvaliteta. Naša uljana repica je generalno dobra a to je prvenstveno zbog adekvatnog zemljišta i kvaliteta semena. Kao i kod pšenice, isti problem sa setvom je postojao i kod uljane repice. Početni podaci su ukazivali na to da će u Srbiji biti posejano između 60 i 70.000 hektara, ali zbog nedostatka vlage u zemljištu, dobar deo uljane repice je presejavan, kako bi se smanjila šteta.
Ako budemo imali dobro proleće, sa aspekta dovoljnog broja padavina i adekvatne temperature, možemo se nadati da ćemo ostvariti kakve-takve rezultate ove godine. Optimalni vremenski uslovi u proleće biće jednako bitni, kako za jesenje kulture, tako i za prolećne kulture. Nada mora da postoji ali nije realno da ćemo ove godine ostvariti prošlogodišnje rezultate, jer na žalost, osnovni preduslovi kod pšenice i uljane repice nisu ispunjeni.
Коментари
Постави коментар