Već nekoliko puta sam pisao o ovoj temi ali se nekako nameće potreba da se ovo pitanje ponovo otvori, kako bi se ukazalo na to koliko je edukacija važna u svakom poslu, pa tako i u poljoprivredi. Trenutno, poljoprivrednici nemaju velikih obaveza oko tekućih poslova te je ovo vreme idealno iskoristiti za edukaciju i usavršavanje, kako bi se održao korak sa vremenom i kako bi se postigli bolji rezultati sledeće proizvodne godine.
Tokom januara i februara, brojne semenske kuće, kao i distributeri hemijskih zaštitnih sredstava, organizovaće prezentacije i edukacije za poljoprivrednike. Većina ovakvih skupova je komercijalne prirode tj. prezentuju se proizvodi i preparati koje te kuće proizvode ili distribuiraju. Ovakve prezentacije treba posećivati jer se na njima poljoprivrednik može upoznati sa određenim novinama, koje mu mogu biti korisne prilikom zasnivanja proizvodnje. Na žalost, većina ovakvih prezentacija se završava samo na reklamiranju asortimana i na kasnijem druženju uz jelo i piće. Preporuka organizatorima ovakvih skupova je da se u prezentaciju uključe stručna lica iz oblasti poljoprivrede, koja mogu poljoprivrednicima dati korisne savete a koji nisu motivisani sa prodajom određenog proizvoda. Ukoliko bi odnos na ovakvim skupovima bio 60-40%, gde bi 60% bila komercijalna prezentacija a 40% stručna prezentacija, kvalitet ovakvih skupova bi se podigao na viši nivo i svi bi imali koristi. Posebno je važno da poljoprivrednici dobiju savete od ljudi sa iskustvom i čija reč ima određenu težinu, kako bi te savete stvarno primenili u svojoj proizvodnji. Krajnji efekat bi svakako bio to da bi smo imali efikasniju proizvodnju, koja se ne bi bazirala na proceni samog poljoprivrednika, već bi bila utemeljena na bazi kvalitetnih preporuka dobijenih od stručnjaka iz određene oblasti. Same prezentacije, ukoliko bi one bile zasnovane na gore navedenom konceptu, i dalje ne bi bile dovoljne za kvalitetnu edukaciju poljoprivrednika. Svakako je preporuka da se poljoprivrednik samoinicijativno edukuje, kako iz oblasti primarne proizvodnje, tako i iz oblasti skladištenja, upravljanja kvalitetom, finansijama pa i samom organizacijom gazdinstva. Složićemo se da nije lako da se poljoprivrednik od 50 i više godina uči nekim novim stvarima, ali ako želi dobro sebi i svojoj porodici, takav poljoprivrednik i nema previše izbora. Ili će se edukovati i proširivati svoja znanja (koliko god mu to teško palo) ili će vođenje gazdinstva prepustiti nekom mlađem, ko ima želje za edukacijom i razvijanjem proizvodnje. Ukoliko se ne izabere niti jedan od gore navedenih predloga, budućnost tog gazdinstva će biti veoma upitna. Za edukaciju, potrebno je izdvojiti određen novac, ali on nije toliko veliki da ugrozi porodični budžet. Veći problem generalno predstavlja otpor poljoprivrednika za učenjem i usavršavanjem, jer svako misli da je on najbolji i najpametniji. Dok god se stav povodom ovog pitanja ne promeni iz korena, ne možemo očekivati značajne boljitke.
Edukacija predstavlja samo prvi korak na putu koji se zove bolji život za sebe i porodicu. Edukacija ne garantuje da li će neko biti uspešan u poslu ili ne, ali značajno smanjuje rizike i potencijalnu štetu koja se može dogoditi u poslovanju. Za napredak domaće poljoprivrede ključno je da se promeni stav i da edukacija bude jedan od prioriteta u narednim godinama.
Tokom januara i februara, brojne semenske kuće, kao i distributeri hemijskih zaštitnih sredstava, organizovaće prezentacije i edukacije za poljoprivrednike. Većina ovakvih skupova je komercijalne prirode tj. prezentuju se proizvodi i preparati koje te kuće proizvode ili distribuiraju. Ovakve prezentacije treba posećivati jer se na njima poljoprivrednik može upoznati sa određenim novinama, koje mu mogu biti korisne prilikom zasnivanja proizvodnje. Na žalost, većina ovakvih prezentacija se završava samo na reklamiranju asortimana i na kasnijem druženju uz jelo i piće. Preporuka organizatorima ovakvih skupova je da se u prezentaciju uključe stručna lica iz oblasti poljoprivrede, koja mogu poljoprivrednicima dati korisne savete a koji nisu motivisani sa prodajom određenog proizvoda. Ukoliko bi odnos na ovakvim skupovima bio 60-40%, gde bi 60% bila komercijalna prezentacija a 40% stručna prezentacija, kvalitet ovakvih skupova bi se podigao na viši nivo i svi bi imali koristi. Posebno je važno da poljoprivrednici dobiju savete od ljudi sa iskustvom i čija reč ima određenu težinu, kako bi te savete stvarno primenili u svojoj proizvodnji. Krajnji efekat bi svakako bio to da bi smo imali efikasniju proizvodnju, koja se ne bi bazirala na proceni samog poljoprivrednika, već bi bila utemeljena na bazi kvalitetnih preporuka dobijenih od stručnjaka iz određene oblasti. Same prezentacije, ukoliko bi one bile zasnovane na gore navedenom konceptu, i dalje ne bi bile dovoljne za kvalitetnu edukaciju poljoprivrednika. Svakako je preporuka da se poljoprivrednik samoinicijativno edukuje, kako iz oblasti primarne proizvodnje, tako i iz oblasti skladištenja, upravljanja kvalitetom, finansijama pa i samom organizacijom gazdinstva. Složićemo se da nije lako da se poljoprivrednik od 50 i više godina uči nekim novim stvarima, ali ako želi dobro sebi i svojoj porodici, takav poljoprivrednik i nema previše izbora. Ili će se edukovati i proširivati svoja znanja (koliko god mu to teško palo) ili će vođenje gazdinstva prepustiti nekom mlađem, ko ima želje za edukacijom i razvijanjem proizvodnje. Ukoliko se ne izabere niti jedan od gore navedenih predloga, budućnost tog gazdinstva će biti veoma upitna. Za edukaciju, potrebno je izdvojiti određen novac, ali on nije toliko veliki da ugrozi porodični budžet. Veći problem generalno predstavlja otpor poljoprivrednika za učenjem i usavršavanjem, jer svako misli da je on najbolji i najpametniji. Dok god se stav povodom ovog pitanja ne promeni iz korena, ne možemo očekivati značajne boljitke.
Edukacija predstavlja samo prvi korak na putu koji se zove bolji život za sebe i porodicu. Edukacija ne garantuje da li će neko biti uspešan u poslu ili ne, ali značajno smanjuje rizike i potencijalnu štetu koja se može dogoditi u poslovanju. Za napredak domaće poljoprivrede ključno je da se promeni stav i da edukacija bude jedan od prioriteta u narednim godinama.
Коментари
Постави коментар