Pre nekoliko dana sam pročitao vest, da se tokom 2017. i 2018. godine sprečio uvoz od cca. 1.000 tona merkantilne GMO soje u Srbiju. U pitanju je bilo više isporuka za različite kupce i najčešće je taj uvoz išao iz Rumunije. Kako ne bi došlo do bilo kakvog nesporazuma, nije bio u pitanju planski uvoz GMO soje, već se prilikom samog carinjena otkrilo da ta soja ima više genetski modifikovanih organizama od dozvoljene granice. Pre svega, potrebno je pohvaliti nadležne službe koje su vršile kontrolu i koje su otkrile da takva soja nije adekvatna za naše tržište.
Kao što sam to već nekoliko puta pisao, Srbija je poznata kao proizvođač isključivo genetski nemodifikovane soje. Nije tajna da je naša soja jedna od najboljih u Evropi a to je prvenstveno zbog toga što nam je sva proizvedena količina soje genetski nemodifikovana. Pročitao sam takođe i izveštaj nadležnih inspekcija, koje su obilazile parcele u Zapadnobačkom, Južnobačkom, Sremskom, Mačvanskom i Kolubarskom okrugu i konstatovale su da je bilo posejano samo 7. hektara GMO soje. Ovakav podatak veoma ohrabruje i potvrđuje to da naši proizvođači imaju naviku da seju samo NON GMO soju. Nije mi jasno šta to može da motiviše proizvođače da seju GMO soju? Postoje određene uštede kod primene hemijskih zaštitnih sredstava tj. GMO soju je dovoljno tretirati totalnim herbicidom a kod NON GMO soje to nije moguće. Ovo predstavlja uštedu od cca 100 EUR po hektaru i po meni tu se priča oko ušteda i benefita završava. GMO soju, pored toga što je setva ovakve soje zabranjena i što postoji mogućnost da nadležna inspekcija, ukoliko otkrije takvu parcelu, da nalog da se ona uništi i da poljoprivrednik plati kaznu, poljoprivrednik rizikuje da će biti uslovljavan prilikom otkupa, jer cena NON GMO soje i GMO soje nije ista, naravno na štetu GMO soje. Kada uzmemo u obzir sve okolnosti, nikako nije preporučljivo, a ni isplativo, da se seje GMO soja. Prored toga, setva GMO soje nikako ne ide u korist nama kao društvu, jer bi smo izgubili prepoznatljivost kao zemlja koja proizvodi NON GMO soju i time bi naše pozicije na međunarodnom tržištu bile poljuljane. Nikako ne bi bilo dobro da izgubimo trenutne pozicije, koje smo gradili u proteklih dvadesetak godina i da dođemo u situaciju da budemo poznati kao loši proizvođači, kao što smo to na današnji dan kod proizvodnje pšenice. Soja, uz kukuruz, predstavlja strateške proizvode po kojima je Srbija poznata u svetu. Mišljenja sam da moramo dodatno razvijati naše pozicije i ugled, u pravcu poboljšanja kvaliteta i kvantiteta, a nikako ne smemo našu proizvodnju da zagađujemo tj. da sejemo GMO soju.
Verujem da će Srbija i dalje ostati prepoznatljiva po proizvodnji kvalitetne NON GMO soje. Pored svih loših stvari koje su nam se kao društvu događale u prošlosti, poljoprivreda, a samim tim i proizvodnja soje, je nešto po čemu smo prepoznatljivi i moramo dalje da razvijamo taj imidž. Nikako ne bi bilo dobro da dozvolimo proizvodnju GMO soje jer bi smo tada izgubili sadašnju prednost koju smo decenijama stvarali.
Kao što sam to već nekoliko puta pisao, Srbija je poznata kao proizvođač isključivo genetski nemodifikovane soje. Nije tajna da je naša soja jedna od najboljih u Evropi a to je prvenstveno zbog toga što nam je sva proizvedena količina soje genetski nemodifikovana. Pročitao sam takođe i izveštaj nadležnih inspekcija, koje su obilazile parcele u Zapadnobačkom, Južnobačkom, Sremskom, Mačvanskom i Kolubarskom okrugu i konstatovale su da je bilo posejano samo 7. hektara GMO soje. Ovakav podatak veoma ohrabruje i potvrđuje to da naši proizvođači imaju naviku da seju samo NON GMO soju. Nije mi jasno šta to može da motiviše proizvođače da seju GMO soju? Postoje određene uštede kod primene hemijskih zaštitnih sredstava tj. GMO soju je dovoljno tretirati totalnim herbicidom a kod NON GMO soje to nije moguće. Ovo predstavlja uštedu od cca 100 EUR po hektaru i po meni tu se priča oko ušteda i benefita završava. GMO soju, pored toga što je setva ovakve soje zabranjena i što postoji mogućnost da nadležna inspekcija, ukoliko otkrije takvu parcelu, da nalog da se ona uništi i da poljoprivrednik plati kaznu, poljoprivrednik rizikuje da će biti uslovljavan prilikom otkupa, jer cena NON GMO soje i GMO soje nije ista, naravno na štetu GMO soje. Kada uzmemo u obzir sve okolnosti, nikako nije preporučljivo, a ni isplativo, da se seje GMO soja. Prored toga, setva GMO soje nikako ne ide u korist nama kao društvu, jer bi smo izgubili prepoznatljivost kao zemlja koja proizvodi NON GMO soju i time bi naše pozicije na međunarodnom tržištu bile poljuljane. Nikako ne bi bilo dobro da izgubimo trenutne pozicije, koje smo gradili u proteklih dvadesetak godina i da dođemo u situaciju da budemo poznati kao loši proizvođači, kao što smo to na današnji dan kod proizvodnje pšenice. Soja, uz kukuruz, predstavlja strateške proizvode po kojima je Srbija poznata u svetu. Mišljenja sam da moramo dodatno razvijati naše pozicije i ugled, u pravcu poboljšanja kvaliteta i kvantiteta, a nikako ne smemo našu proizvodnju da zagađujemo tj. da sejemo GMO soju.
Verujem da će Srbija i dalje ostati prepoznatljiva po proizvodnji kvalitetne NON GMO soje. Pored svih loših stvari koje su nam se kao društvu događale u prošlosti, poljoprivreda, a samim tim i proizvodnja soje, je nešto po čemu smo prepoznatljivi i moramo dalje da razvijamo taj imidž. Nikako ne bi bilo dobro da dozvolimo proizvodnju GMO soje jer bi smo tada izgubili sadašnju prednost koju smo decenijama stvarali.
Коментари
Постави коментар